Lepa pesma, ali pozadina, iz mog ugla, nije nimalo lepa


Radica Milovanović

Kažu, najlepša ljubavna pesma. Snimiše film o Lazinoj patnji. Dižu njegovu patnju u nebesa. Žene saosećaju s njim, eeeej!

Laza je ušao u ljubavni mit zbog devojke koja se zbog njega ubila (da li?) ili od tuge za njim umrla (da li?), i zbog koje je on četrnaest godina nakon njene smrti napisao pesmu. On je patio sve te godine, nije jeo, nije spavao sa svojom ženom, trošio je njen novac. Ma, lupao je glavom svaki dan o zid.

Pravdaju ga jer je išao dva puta u manastir. Jebiga, ne zna šta će s Lenkom, pa ajd‘ u manastir, tašta ga nervira, ajd‘ u manastir. Što nije ostao tamo? Što se ženio? Što nije postao monah?

Kao čovek bez stalnih (i dovoljnih) primanja, uvalio se kod dobrotvora Lazara Dunđerskog. Po današnjem, sponzora. Da jede i pije za džabe, dok mu navire inspiracija. Mislim, platio mu je i put do Pešte, gde je upoznao Nikolu Teslu. Siroma‘, patio, jer je zaveo mlađanu Lenku Dunđerski, devojku od dvadeset jedne godine, on, koji je mogao otac da joj bude, s pedeset godina. I kad je video da se ona zaljubila, shvatio je da to nije moralno. Šta sad? Usrô se Laza, voli i on nju, al’ kako će od sponzora, od sveta, pa trk u manastir. Sirota Lenka je pisala dnevnik čekajući ga, nadajući se da će biti njegova zauvek. Ma… On joj nudi da se uda za Nikolu Teslu. E, poraza njenog, tuge, očaja.

I onda se doseti Lenkin otac da ga oženi, sponzor, i to s Julijanom Palanački, koja ga je mučena čekala skoro dvadeset godina. Njega, ili nijednog drugog. Može biti da je ćale primetio da ga ćerka voli, pa ko veli da je otgne od čilagera. I on, bezmudi, pristade. Još mu je kumovao tata, da bude siguran da se stvarno oženio.

Crna Lenka je tada shvatila da joj je nada ubijena, namrtvo. A on otišao čovek na medeni mesec. Šta će, opet se uvalio bogatoj miraždžiki. Ona nije ni znala za Lenku, ni da ga je volela, niti on nju. Ništa. Oni su se sigurno na tom medenom mesecu držali samo za ruke. Lenka ode u Beč. Jedni kažu da abortira (da li?) i da je umrla prilikom abortusa (da li?), drugi da se ubila (da li?), a zvanična verzija da je umrla od tifusne groznice. Na svoj dvadeset peti rođendan. Javiše kukavnom Lazi, a on – kukaj, plači, pati, ode na sahranu, pa u manastir. Julka mora da ga razume. Šta će. Čestrnaest godina je patio, i onda sede i napisa najlepšu srpsku ljubavnu pesmu.

A sjebô je dve žene.

Santa Maria della Salute.

Lepa pesma, ali pozadina, iz mog ugla, nije nimalo lepa.

Savest ju je napisala, ne ljubav.

Podeli s drugima