Ozbiljni kritičari i narodnjaci – postoji li uopće urbana muzika?
Sjetimo se križanja tradicionalne engleske folklorne muzike s orijentalnim zavijanjima. Čudno? Zeppelini su iz toga napravili sjajnu muziku
Zoran Tučkar
Naslov ovog teksta bi zapravo trebao biti „Hommage preminulom prijatelju”. Naime, čitajući tekst Radice Milovanović Markov Bluz, kroz glavu su mi se nametnule ideje: što ako, kao glazbeni kritičar koji previše zaglibi u rock, propustim prepoznati Mozarta koji komponira iz narodnjačkog muzičkog stila? Nemoguće? Pa baš i nije. Stara je priča da je Mozart volio ići po krčmama, tavernama i drugim mjestima na kojima se prakticira opijanje i druženje. Inspiriran muzikom i napjevima koje je tamo čuo, Mozart je napravio operu Čarobna frula.
Tko zna, možda je neki Mozart modernih dana negdje u Srbiji, Hrvatskoj ili drugdje u bližem susjedstvu i komponira – narodnjake, koji su to samo po stilu, a po svemu ostalome – vrhunska muzika? Inspiracija narodnim motivima nije nikakva novost ni u rock muzici, ni u klasici. Na sjeveru Hrvatske poznat je tradicionalni napjev Miš mi je polje popasel. Uzevši tu melodiju, Bedřich Smetana je promijenio tonalitet i melodija je postala lajtmotiv Vltave, kompozicije iz ciklusa Moja domovina.
Dakle, ni Mozart ni Smetana nisu nikakvi izuzeci koji su narodne motive koristili u svojim djelima. Ciničniji poznavatelji moderne muzike će se sjetiti Gorana Bregovića koji je preuzeo svašta iz romskog, hrvatskog, srpskog i bosanskog narodnog melosa, pri čemu opet nije izuzetak, ako se sjetimo što su sve iz narodnog melosa crpili giganti moderne muzike Bob Dylan i Led Zeppelin. Sjetimo se križanja tradicionalne engleske folklorne muzike s orijentalnim zavijanjima. Čudno? Zeppelini su iz toga napravili sjajnu muziku. Doorsi? Jazz bubnjar, flamenco gitarist i orguljaš bizantinskih afiniteta su uz karizmatičnog pjevača stvarali originalan zvuk. A rap? Recitiranje stihova uz repetitivan ritam je prisutno kod jednostavnih zajednica, tako da nije teško zamisliti da se tako nešto prakticiralo davno u povijesti.
Uostalom, postoji li uopće urbana muzika? Ono što slušamo su derivati bluesa, soula, jazza, countryja, gospela, bluegrassa, trubadurskog folklornog izričaja, koji su koristeći tehnološki napredak, redefinirali zvuk, dodali muzičke začine drugih kultura i – voila! Sve gore spomenuto je nastajalo u socijalno deprivilegiranim sredinama, zapuštenim gradskim četvrtima s minimalnim higijenskim uvjetima, u kojima je često vladao zakon jačeg, u zakučcima gdje je jedino mjesto gdje nema batina – crkva, ili pak na selima, gdje bi ljudi nakon napornog cjelodnevnog rada sjeli, natočili si litru i vodu, te spontano zapjevali.
S obzirom na to da je kompletna moderna muzika potekla iz takvih sredina, ne bi li bilo pošteno da glazbeni novinari (pri čemu uključujem sebe u to), nastave pratiti što se događa u takvim sredinama, pa makar to bili Seka, Brena, Madonna, Neda, Sinan, Mile, Toma? U konačnici, već sada dio glazbene publike počinje priznavati Tomu Zdravkovića, a Šaban Šaulić je dobio naklon i poštovanje od grupe Let3: ne samo što se Dođi da ostarimo zajedno vratila kao sjajan komad progresivnog rocka, nego je postala i jedna od poznatijih pjesama grupe Let3. I kad smo kod Let3, dotična je grupa obradila temu iz opere Ero s onoga svijeta, opere koja je pak nadahnuta narodnim napjevima s predjela Dinare, pa čak i s Kosova.
Drugim riječima, urbana muzika je termin smišljen za glazbene snobove. Staviti glazbu u pretinac i oduzeti mogućnost da koegzistira s nekim drugim melosima ravno je pokušaju da golim rukama probate spriječiti mlaz vode kako teče iz slavine.
Ostavite odgovor