komshe

Sadista je uvek bilo, mazohista takođe, ludaka, nervnih i psihičkih bolesnika… I biće ih. Njih ne pokušavam da razumem. Za to služe stručna lica

Radica Milovanović

Žalim ih. Žalim i one koji žive sa njima. Retko ko tu ima izbora. Nađeni su da budu u istom životu. Što po krvi i želji ili iz ljubavi.

Ne mogu, a pokušavam da razumem nas. Njihove komšije koji ne reaguju. Ćute, šapuću iza leđa i čekaju sledeću scenu. Neko pomisli da će pročitati nešto u crnoj hronici o umobolnicima koji maltretiraju i kasape svoje članove porodice. Neki ni to.

Šta je to naopako u našem narodu da ne pomaže?

Čuće da muž ubija ženu od batina, i neće pozvati policiju? Zašto?

Da bi je sutradan gledali svu u modricama i pričali kako je luda što ga ne ostavi jer bi oni sigurno tako.

O da, svi su pametni kada su tuđi životi u pitanju. Ne pomišljaju na psihičku torturu koja sledi pre udaraca, svakodnevno, zastrašivanje, pretnje… To jadno izubijano biće se boji, stidi sebe, sveta, svoje dece koja to žive.

Bole i nerviraju me ti polusvetovi koji neće da se mešaju, svedoče… A posle kad dospe u crnu hroniku, prepričavaće mesecima da su je poznavali, a da je on bio miran komšija…

U čemu je poenta, svete?

Zar je teško okrenuti dva broja i anonimno prijaviti da se iz komšijskog stana čuje tuča?

Šta je tu problem?

Busaće se u grudi da idu da brane Kosovo, da ratuju i ginu za ideale. Glasaju protiv žutih za crne… Boriće se za bolje sutra, budućnost svoje dece… I šta ih briga za ono što im je ispred nosa. Osoba kojoj treba pomoć, okretanjem dva pišljiva broja!

Svete, narode, ljudi, pre nego što krenete da ratujete i branite branike naše zemlje, idete na ulice da skidate i postavljate iste vlasti, pogledajte, poslušajte komšiluk, pomozite.

Pomoći jednoj osobi, ženi, detetu je vredno, potrebno, za ove druge se bore novac i političari. Narod ne. Narod misli da bira, a sve je odabrano i određeno unapred.

Komšija je bliži od oca, majke, brata…nekada. Pomozite ako čujete da neko nekoga mlati u stanu, okrenite broj policije, spasite nekoga!

Ako i ne uspete da spasite jer su procedure grozne, emotivna stanja i vraćanja isto tako. Bar ste pokušali.

Neka vam savest bude mirna, niste zapušili uši, zatvorili oči nad ratom kraj vaših vrata.

Onda idite gde ste pošli…

Da li smo ovde gde jesmo u XXI veku i i dalje čekamo da komšiji crkne krava?!

Podeli s drugima