UEFA-Champions-League

Danas počinje „nokaut“ faza Lige šampiona. Pred vama je prvi deo storija o nastanku klubova koji su „prezimili“ u najjačem evropskom (i svetskom) takmičenju u fudbalu

Marko Nikolić

Od večeras u standardnom terminu od 20:45 počeće borba šesnaest preostalih evropskih timova za najvredniji trofej u kontinentalnom fudbalu. Do podizanja popularnog „ušatog“ pehara u Lisabonu 24. maja biće potrebno proliti dosta znoja, a mi se „zagrevamo“ za predstojeće mečeve pričicama o nastanku trenutno najjačih evropskih klubova.

200px-Manchester_City.svg

Mančester Siti (Engleska)

Popularni „Građani“ danas su u vlasništvu prebogatih emiratskih šeikova, no nastali su pre 134 godine kao – crkveni klub. Davne 1880. godine sveštenstvo lokalne crkve Svetog Marka oformilo je fudbalski tim koji je poneo ime sveca. Četiri godine kasnije napravljeni su prvi „zvanični“ crni dresovi sa belim malteškim krstom, što za mnoge predstavlja dokaz povezanosti kluba sa tada vrlo živim masonskim krugovima, dok drugi zaključuju da su veze sa crkvom Svetog Marka i nakon četiri godine postojanja i dalje bile jake.

Klub se 1887. preselio na Hajd Roud i promenio ime u Ardvik. Dve godine kasnije, u obližnjem rudniku uglja usled posledica eksplozije život je izgubilo 23 rudara. Najzad, od 1894, Ardvik, tada već dve godine stabilan drugoligaš, menja ime u ovo koje je i danas na snazi, usled želje da imenom predstavlja čitav grad. Prostom računicom ispostavlja se da Mančester Siti pod ovim imenom postoji čitavih 120 godina.

200px-FCB.svgBarselona (Španija)

Za „simbol katalonske kulture“ svi se slažu da je u pitanju „više od kluba“, jednog od retkih na vrhunskom nivou koji se nalazi u vlasništvu samih navijača, no manje je poznato da ga je osnovao – Švajcarac. Hans Kamper (kasnije katalonizovan u Đuan Gamper) se te 1898. obreo u Barsi kako bi posetio svog ujaka. Pošto je još u domovini stekao iskustvo „pikanja lopte“ braneći boje Bazela, on je u oktobru 1899. dao oglas u lokalnim novinama sa željom da okupi fudbalske entuzijaste radi osnivanja fudbalskog kluba.

Klub je zvanično osnovan 29. novembra 1899. u jednoj gradskoj gimnaziji. Gamper ni slučajno nije odabrao plavo-crvenu kombinaciju za dresove, pošto su to bile boje u kojima je igrao i njegov matični klub – Bazel. Osnivanju je prisustvovalo 11 igrača, među kojima dosta stranaca (Engleza, Nemaca). Jedan od njih, Englez Volter Vajld (kasnije „prekršten“ u Gvalteri Vild) postao je prvi direktor kluba.

200px-Bayer_04_Leverkusen_logo.svgBajer 04 Leverkuzen (Nemačka)

Radnici Bajera, nemačkog farmaceutskog giganta, njih 170, potpisali su 1904. godine pismo koje je Vilhelm Haušild napisao gazdi kompanije Fridrihu Bajeru u kome je izrazio želju da firma poznata po aspirinu „pogura“ osnivanje sportskog kluba, što se ubrzo i desilo. Tri godine kasnije, osnovan je fudbalski unutar sportskog kluba, a tada aktuelni animozitet između gimnastičara i ostalih sportista kulminirao je 1928. i definitivnom podelom.

Pošto Leverkuzen kao grad nije postojao sve do 1930. kada je nastao spajanjem četiri gradića, Bajer je osnovan u Barmenu, danas delu Vupertala. Iako u samom vrhu nemačkog i svetskog fudbala već nekoliko decenija, ovaj fabrički klub i dalje čeka prvu titulu šampiona svoje zemlje.

New_PSGPari Sen Žermen (Francuska)

Najpoznatiji fudbalski klub iz francuske prestonice ne može se pohvaliti nekom jačom tradicijom – nastao je tek 1970. godine spajanjem Stad Sen Žermena i FK Parija. Na njegovom čelu su se odmah našli moćni biznismeni, no formativne godine nisu prošle bez muka: klub se raspao 1972. godine kada je Pari ostao u prvoj, dok je Sen Žermen prebačen u treću ligu.

PSŽ se vratio u „elitu“ dve godine kasnije, iste sezone kada je Pari izgubio prvoligaški status. Od te godine klub igra svoje mečeve na čuvenom Parku prinčeva, koji je prvobitno izgrađen kao velodrom za poslednju etapu Tur de Fransa. Tokom devedesetih, klub se nalazio u vlasništvu televizijske stanice Kanal +, a danas je Pari Sen Žermen u rukama investicionog fonda katarskog emirata, što se odlično odrazilo po rezultate ovog tima.

200px-AC_Milan.svgMilan (Italija)

Za nastanak jednog od najuspešnijih italijanskih i svetskih klubova krivci su – čipka i Englezi. Rođen u Notingemu 1870. u porodici lokalnog mesara, Herbert Kilpin se nakon 21 godine života obreo u Italiji. Godinama je radio kao proizvođač čipke u Torinu, da bi se zatim preselio u Milano, gde je nakon jedne terevenke, krajem 1899. sa biznismenom i zemljakom Alfredom Edvardsom oformio fudbalski i kriket klub Milan, ne bi li bar malo ublažio razorno dejstvo nostalgije na njegovu dušu.  Kilpin je bio svestran čovek te je i dizajnirao dresove kluba čiji je bio osnivač: „Mi smo tim đavola. Naše boje su crvena zbog vatre, i crna – da protivnicima uteramo strah u kosti!“. Umro je u siromaštvu 1916. od ciroze jetre.

Klub je zbog svojih engleskih korena bio prinuđen da menja svoje ime samo za vreme vladavine fašista kada se zvao Milano. Iako sa jasno izraženim međunarodnim korenima, Milan se prepolovio 1908. zbog sukoba italijanskih i stranih igrača, koji su smatrali da su Italijani predominantni. Tada je nastao drugi gradski gigant – Inter.

200px-Atletico_Madrid_logo.svgAtletiko Madrid (Španija)

I za nastanak jednog od dva najveća madridska kluba krivi su „dođoši“. Tri baskijska studenta osnovali su u aprilu 1903. madridski Atletiko, za koji su imali ideju da bude „filijala“ imenjaku iz Bilbaa, za koji su navijali. Godinu dana kasnije pridružili su im se „disidenti“ iz gradskog rivala Reala.

Slično klubu iz Baskije, i Madriđani su prvo igrali u plavo-belim kombinacijama (kao i engleski klub Blekburn Rovers), ali su 1911. oba kluba promenili boje u crveno-bele (slično engleskom Sautemptonu), jer su te pruge bile najjeftinije za izradu, mada je klub iz prestonice zadržao plave šorceve iz prethodne garniture. Sličnu „šaru“ imali su tada popularni madraci, zbog čega i dan-danas u domaćoj sportskoj štampi možete (pogrešno) pročitati za Madriđane da su „Jorgandžije“. Jedan od njihovih nadimaka je „Indijanci“, nasuprot gradskom rivalu Realu čije pristalice, zbog boje dresova, zovu „Belci“.

200px-Arsenal_FC.svgArsenal (Engleska)

Slavni londonski klub nastao je davne 1886. na južnoj obali Temze u Vulviču, jugoistočnom delu Londona. Osnovali su ga radnici kraljevskog Arsenala. Prvobitno se klub zvao Dajal Skver po radionicama koje su se nalazile u samom srcu fabrike naoružanja, ali je dve nedelje kasnije preimenovan u Rojal Arsenal.

U prvih nekoliko decenija postojanja, klub je često menjao ime, ali je na „prekrštavanja“ stavljena tačka 1913. kada je klub preseljen u Hajberi, severni deo Londona. Na ovom stadionu, čuvenom po svom veoma malom terenu, Arsenal je bio domaćin gotovo čitav vek – tek 2006. godine se preselio na Emirejts stadion na kome i danas igra svoje mečeve kod kuće.

Logo_FC_Bayern_München.svgBajern (Nemačka)

Nastanku najuspešnijeg nemačkog kluba svih vremena i aktuelnog evropskog prvaka kumovao je jedan fotograf. Franc Džon je krajem februara 1900. godine sa još deset fudbalera osnovao Bajern u minhenskom restoranu „Žizela“. Razlog za osnivanje bila je odluka njihovog prethodnog kluba MTV, osnovanog 1879. da im uskrati mogućnost da se učlane u Fudbalski savez Nemačke. Gimnastičari, tada najpoštovaniji sportisti, nisu sa simpatijama gledali na uspon popularnosti nove igre.

Klub se lepo razvijao u prvoj polovini prošlog veka, više se puta spajajući sa lokalnim klubovima, sve do rađanja nacizma. Bajern je zahvaljujući poreklu svog trenera Dombija i predsednika Landauera bio žigosan kao „jevrejski“ klub, a njih dvojica su brzo napustila zemlju.  Činjenica da su igrači posetili predsednika u egzilu u Švajcarskoj, svakako nije ostavila najpovoljniji utisak na Firera i njegove pristaše.

(nastaviće se)

Podeli s drugima