FEAR

Samo za Slovopres piše naš zagrebački dopisnik Zoran Tučkar

Zoran Tučkar

Stotinjak dana nakon posljednjih izbora u Hrvatskoj može vrijediti poslovica: „Smiješi se, sutra će biti gore“. Ako Bob Dylan ima Neverending Tour, a život Boba Marleya je Neverending story, onda je život u Hrvatskoj – Neverending shame. Posljednjih 16 godina svog života živio sam u iluziji da će sutra biti bolje nego jučer, a danas znam samo da će sutra biti gore nego danas.

Prije tjedan dana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je obilježila prvu godinu svog petogodišnjeg mandata i u svojoj godini predsjednikovanja je barem triput zaslužila da momentalno podnese ostavku, zatvori se u neku baraku u planini, ofarba se u crno i promijeni ime. Zadnji primjer eklatantnog stvaranja kaosa je pismo jednom od predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu u kojem je pokazala neviđeni cinizam na tragu one legendarne: „Đura će ti oprostiti što te tukao.“ Za manje upućene, Pupovac je poslao pismo predsjednici u kojoj je naglasio ono što je evidentno: zabrinutost zbog porasta međunacionalne netrpeljivosti. Na žalost. Pupovac nije trebao biti Srbin da to napiše, tako nešto sam mogao mirne duše napisati i ja. Papazjaniju od odgovora Grabar Kitarović neću citirati, u svojim dijelovima se svodi na gore navedeni citat iz „Balkanskog špijuna“.

„Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije.“, rekla je Grabar Kitarović i ostala živa.

Predsjednica je zaboravila spomenuti trakavicu s ćirilicom u Vukovaru, koju je izglasao HDZ, a potom joj se u maniri Goebbelsovih manipulatora žestoko usprotivio, zaboravila je „rat protiv Jugoslavena“ u Savskoj ulici u Zagrebu, homofobni i duboko necivilizacijski referendum o braku – sve je to djelo, ako ne HDZ-a, onda ekipe koja s njim trenutno koalira u vlasti. Da ne širim priču, sadašnje vodstvo HDZ-a je probalo na izrazito niske načine opstruirati obnašanje vlasti u Hrvatskoj, negirajući osnovne demokratske tekovine, a njihov koalicijski partner je podržao ovo kao primjer slobode izražavanja:

Mrvicu stariji primjer stvaranja kaosa u režiji predsjednice je javna smjena šefa (koju još mora supotpisati premijer) Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Dragana Lozančića jer ju je prisluškivao, a prisluškivao ju je jer je komunicirala s osobom koja je bila pod tajnim mjerama praćenja. SOA je pratila – Zdravka Mamića, kontroverznog poduzetnika osumnjičenog i optuženog za financijski kriminal. Zdravko Mamić je predsjednici organizirao rođendansku zabavu i već je tu predsjednica morala znati da se igra s vatrom – sukladno hrvatskim zakonima, najviši dužnosnici ne smiju primati poklone veće od vrijednosti otprilike 70 eura (500 kuna). Organizacija rođendanske zabave je sigurno premašivala tu svotu, a i prije toga hrvatske novine su vrlo detaljno izvještavale o Mamićevim ispadima i istragama, pa tako i o tadašnjem ministru sporta Željku Jovanoviću:

Da ne bude zabune, Mamić je za ovo oslobođen na hrvatskim sudovima, a treća stvar zbog koje Grabar Kitarović treba odletjeti s mjesta predsjednice su pomilovanja. Član povjerenstva za pomilovanja, Broj Jedan hrvatske politike, Vladimir Šeks, priznao je da je utjecao na komisiju da se pomiluje prijatelj njegovog pokojnog sina, inače osuđenog za dilanje droge. Predsjednica je pomilovala i poduzetnika koji je povezan sa sudjelovanjem u njenoj predsjedničkoj kampanji, što je eklatantan primjer trgovine utjecajem.

Kao bonus primjer njenih agresivnih ispada, Grabar Kitarović je tražila ostavku tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, kao nekakvu mjeru za poticanje gospodarstva. Dakle, Kolinda Grabar Kitarović je već u prvoj godini pokazala izrazitu želju da bude gospodarica života i smrti u Hrvatskoj. Na njenoj inauguraciji dio publike je izgledao kao bal probuđenih vampira koji samo čekaju da se zametnu kriminalni ili čak krvavi tragovi prošlosti kako bi mogli nastaviti s netolerantnom, autokratskom i vjerojatno korumpiranom vladavinom. Kao bonus na bonus, Grabar Kitarović je u tijeku izbjegličke krize po inozemstvu kritizirala politiku tadašnje hrvatske vlade. Ona se, naravno, s tom politikom ne mora složiti, ali opanjkavati po inozemstvu vlastitu vladu je nešto što se rijetko viđa. Najsvježija vijest kaže da je Grabar Kitarović odala priznanje bivšem ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću na držanju u izbjegličkoj krizi, i to zato, što su iz tog istog inozemstva stizale pohvale za Ostojićev rad.

Nova vlada, predvođena ekonomistom Tihomirom Oreškovićem (ne, nije onaj Tihomir Orešković koji je optužen za zločine nad Srbima iz Hrvatske) pokazuje veliku želju da se bavi – sama sa sobom. Skandalozan odabir ministara, od kojih je jedan, inače zagovornik osnivanja registra izdajnika, odlepršao nakon 6 dana (kandidat za njegovog nasljednika je inače prepisao veći dio diplomskog rada), a kod drugog je pitanje vremena kad će završiti njegovih pet minuta ultranacionalističkog orgijanja, treći je stručnjak koji je diplomirao s 38 godina na višoj školi (?), četvrti pripovjeda „tko želi bolji kuk, otići će u privatnu kliniku u Švicarsku“, kao zamjenik ministra turizma imenovan je ksenofob, kojem smetaju srpski turisti, prvom potpredsjedniku vlade je moral relativna kategorija i tako dalje.

Nova politička opcija, Most nezavisnih lista, u stotinjak dana kako su na sceni visoke politike, mijenjali su mišljenje kao David Bowie svoje glazbene pravce.

Ima još? Grupu Hladno pivo i pjevača Milu Kekina su uoči koncerta u Slavonskom Brodu provociraju anonimni „junaci“ zbog stava „Što je Vukovar bez ćirilice?“. O svojim su se pjesmama Pivo i Kekin obrušavali na snobove, tatine sinove, privatizaciju, pretvorbu, obiteljsko nasilje, osvješćujući ono što se događa, ali o tome nije „pristojno“ pričati. Tko zna, da su iste ove pojave slavili, možda im nitko ne bi lijepio ovakve etikete… Jedna te ista politička struja odnosno grupacija stranaka s jedne strane plače kako mladi ljudi odlaze iz Hrvatske, a s druge govori: „Tko nije s nama, protiv Hrvatske je.“ Za sada, mom osjećaju srama zbog ovakvih likova na vlasti se ne vidi kraj i osjećao bih isto da je na vlasti bilo koja druga politička opcija s ovakvim kadrovima, „poštenjačkom“ pozadinom i civilizacijskim stavovima.

Ukratko, Hrvatska trenutno nije sretna zemlja.

Podeli s drugima
  •  
  •  
  •  
  •  
  •