tatjana

Ni danas se ne sećam baš kristalno jasno, kako je ovaj omanji plavušan sa isto takvim svetlim očima i prćastim nosom uspeo da uđe u moj videokrug i na promociji moldavskih vina u nekom novootvorenom restoranu besprekorno odigra kazačok

Danijela Nenadić

Nisam sigurna da li je vino te večeri odigralo presudnu ulogu, ali znam da je zabavljanje sa tim moldavskim tajkunom bilo slično hodanju po žici. Boravio je već desetak godina u Srbiji i solidno znao jezik. Posao mu je sjajno išao. Velike pare zaradio je kupovinom jedne srpske šećerane za male pare, da bi je posle nekoliko meseci prodao dalje, a razliku u ceni investirao u kupovinu neke druge propadajuće srpske uljare.

Posle sedam dana bila sam kuvana i barena za jednu veliku pravoslavnu svadbu. Toliko sam detaljno planirala život u dvoje, da sam i imena deci nadenula. Imena, plave okrugle oči i prćaste noseve, sve su dobili u mojim planovima. Prolećni obilazak Moskve i kolekciju matrijoški na beloj polici u dnevnoj sobi. I taj opis sam skrojila. Budući, tako sam ga oslovljavala, Budući je bio pravi šmeker. Umeo je najjače da grli. Priređivao mi je nezaboravne večeri i samo za mene kuvao boršč. Umeo je tako lepo da recituje Majakovskog da ti srce stane od nijansi ljubavi.…

Флоты — и то стекаются в гавани. Поезд — и то к вокзалу гонит. Ну а меня к тебе и подавней — я же люблю!— тянет и клонит. Скупой спускается пушкинский рыцарь подвалом своим любоваться и рыться. Так я к тебе возвращаюсь, любимая. Мое это сердце, …

Zbog tog umekšanog suglasnika koji se tako čulno promiče kao neki slabašan glas J, zaljubila sam se u lepote ruske stepe. Sa njim sam zavolela večernje rituale ispijanja vina i kao kraljica Elizabeta navukla se na najbolje u moldavskoj ponudi – Negru de Purcari. Dok bi radio stoj na glavi i plakao kao malo dete, na umekšanom srpskom pričao je priču o nekim velikim dečijim crnim očima u Avganistanu. Niz čelo bi mu sa suzama tekla imena njegovih ratnih drugova.

Sa njim bih pominjala i Vladimira i Aljošu i nekog sirotog plašljivog Serjožu i nekog mutavog Fjodora. Pored njega sam znala celokupnu političku situaciju u svim nekadašnjim sovjetskim zemljama. Jela kavijar. Nabacila sumnju u praćenje njegove ili možda moje državne bezbednosti. Brza kola sa zatamnjenim staklima, kola bez tablica, vreme bez broja. Toliko sam se uvaljala u osećaje, njega pored mene, da sam počela da sanjam u noćima bez punog meseca. I nisam sanjala ljude, sanjala sam drveće i vodu i mirise. Mirise cimeta i limuna i grožđa.

Vremenom ga je bilo sve manje. Odsustvo je obrazlagao poslom koji traži celog njega. Često je odlazio bez reči i pojavljivao se isto tako naglo, kao da se taj čudni protok vremena nije ni odigrao. Kada je zauvek otišao, više nisam mešala Brežnjeva,Gorbačova i Putina… bili su mi svi isti. Kada je otišao – još više sam zavolela Puškinovu Tatjanu.

 

Podeli s drugima