wu

Jedan od najuticajnijih albuma u istoriji hip hopa, debi Wu-Tang Clana objavljen je 9. novembra 1993. godine

Marko Nikolić

Minula subota naoko se ni po čemu nije izdvajala od prethodnih za veliku većinu ljudi, ali za najtvrđe hip hop glave ovaj 9. novembar zaokružen je crvenom bojom u kalendaru. Tog dana je sada već davne 1993. mnogoljudni njujorški hip hop kolektiv Wu-Tang Clan objavio svoj debi album Enter The Wu-Tang: 36 Chambers i zauvek promenio repersku „igru“.

Wu-TangClanEntertheWu-Tangalbumcover

Priča o ovoj neobičnoj grupi počinje u jednoj od pet njujorških opština – Stejten Ajlendu i trojici rođaka, koji su u svetu mnogo poznatiji po nadimcima RZA, GZA i Ol’ Dirty Bastard, koji su još od kraja osamdesetih repovali u grupi All In Together Now Crew. „Velika jabuka“ je rodno mesto hip hopa u čijoj su genezi učestvovali i Bronks i Bruklin i Kvins, dok je Stejten Ajlend kao izolovano ostrvo do kog se dolazilo feribotom morao mukotrpnije da se bori za svoj delić slave. Prve prilike su propuštene – RZA (tada još uvek Prince Rakeem) i GZA (tada još uvek Genius) su 1991. uspeli da objave svoje debi solo radove koji su u prenatrpanoj gradskoj hip hop ponudi ostali nezapaženi. Razočaran i ophrvan problemima u vezi sa kriminalnim aktivnostima, RZA je u svojim iscrpljujućim šetnjama po gradu smislio plan kojim će muzička industrija zaigrati po njegovim notama. I ne samo da je zaigrala, već se naglavačke promenila, rezultirajući svetskom popularnošću hip hopa kakvoj se niko nije nadao.

U doba nastanka Wu-Tang Clana, početkom devedesetih, Njujork je počeo da gubi primat u odnosu na zvuk koji je dolazio sa Zapadne obale. Dok su Dr. Dre i Snoop Dogg nedeljama obitavali na vrhovima američkih lista, RZA je oko sebe okupio dugogodišnje ortake iz kraja, ekipu od devet emsijeva kojima je izložio petogodišnji plan koji će grupu popeti na sam vrh. U šetnjama po kraju, primetio je da je hip hop zvuk koji se preferira na ulici mnogo tvrđi od onog koji se mogao čuti na radiju i televiziji. Singlovi su tada bili štampani tako da je na A strani uvek bila „umivena“, cenzurisana verzija pesme, dok je na B strani slušaoce čekala „prava stvar“. Iz tog zapažanja je zaključio da je njegova misija da sa grupom prezentuje najtvrđi mogući hip hop, direktno s ulice, bez ulepšavanja.

Još od dečačkih dana, RZA je bio fasciniran hongkonškim borilačkim filmovima, a zahvaljujući svojoj bogatoj kolekciji, tu svoju strast preneo je i na druge članove što se kasnije odrazilo i na sleng i samo ime grupe, dok je Stejten Ajlend u internoj komunikaciji postao Šaolin. Osim semplova iz tih filmova, RZA je u svoj mračan, unikatan zvuk inkorporirao i isečke soul muzike uz čije je zvuke odrastao, propuštene kroz sablasni, minimalistički filter. Sve je na kraju zvučalo vrlo sirovo i prljavo – „kao da vam je neko sipao šljunak u stereo“, kako se jednom prilikom izrazio jedan nadahnuti kritičar.

Osim pomenutih rođaka – grupu su činili i Raekwon, Ghostface Killah, Method Man, Inspectah Deck, U God i Masta Killa, sve sami „rep veterani“ koji do tada nisu imali prilike da se profesionalno bave muzikom, te su zarađivali za život baveći se za ulicu uobičajenim kriminalnim aktivnostima. Za prvi samizdat grupe, singl Protect Ya Neck, svako ko je želeo da odrepuje strofu morao je da položi sto dolara kako bi finansirao štampanje singla. Pesma se poput požara proširila Njujorkom i bila najčešće tražena muzička želja na lokalnim radio i TV stanicama.

Iz prestonice hip hopa, glas se raširio po čitavoj Americi. Prionulo se na snimanje debija, koji je zbog vrlo limitiranog budžeta brzo bio gotov, a članovi grupe su se tzv. betlovima (rep duelima) borili za učešće u pesmama. Stvarajući muziku na vrlo jeftinoj opremi, RZA je još jednom demonstrirao svoj poslovni genij – zadržao je autorska prava i sa izdavačkim kućama pregovarao samo o pravima na objavljivanje albuma – tako je, ubrzo posle objavljivanja debija za etiketu Loud, svaki od idućih solo albuma članova grupe objavljen za različitu izdavačku kuču – Method Man je objavio solo za Def Jam, Ol’ Dirty Bastard za Elektru, GZA za Geffen, Ghostface Killah za Epic, a Raekwon za Loud. Muzika članova grupe i same grupe je bila svačija i ničija, i dotadašnji sistem poslovanja izdavačkih kuća je izigran. Sve albume je producirao RZA, koji po sopstvenim rečima, zbog danonoćnog pravljenja matrica, proba i smišljanja rima gotovo čitave dve godine nije izlazio iz svog podruma, u kome se grupa okupljala.

Kao i debi, i svi solo albumi su prošli odlično na tržištu, a  grupa je proširila svoj poslovni asortiman uplivom u proizvodnju odeće koja je dobila ime Wu-Wear, što je kasnije postalo poslovno pravilo za svakog hip hop izvođača koji drži do svog statusa. Ali Enter The Wu-Tang je bio taj kamen temeljac uspeha grupe i daljeg razvoja (ne samo) njujorškog hip hopa. I 20 godina kasnije, ovaj album ne liči ni na šta drugo, a zadržao je svežinu i neposrednost kao i u vreme prvog pojavljivanja u muzičkim prodavnicama.

Različite MC persone i raznovrsni, lako prepoznatljivi stilovi repovanja kao da su na ovaj svet stigle iz neke paralelne, stripovske realnosti – Method Man koji svojim blago promuklim glasom objašnjava svoj nadimak neumorno repujući o marihuani (zbog poznavanja nebrojenih Metoda za uživanje iste), Ol’ Dirty Bastard („Staro prljavo kopile“ zato što njegov stil repovanja „nema oca“) neprestano otkriva nove tačke dodira nesputane duhovnosti i totalne demencije u svom shizoidnom delirijum tremens izvođenju, Raekwon i Ghostface Killah se fokusiraju na kriminal, GZA kao najstariji član grupe je ujedno i najbolji stilista u svom rimovanju, RZA je opsednut životnim mudrostima. Iz drugog plana je spreman uvek prisutni Inspectah Deck, a i najmanje zastupljeni reperi na ovoj ploči Masta Killa i U God imaju na ovoj ploči svoje trenutke slave.

Stihovi na ovom albumu su džungla životnih pouka i neveselih iskustava, akronima, zabavnog nonsensa i slenga, posebno iz vokubalara sekte 5%, nastale iz Nacije Islama, odbačene zbog svoje teologije od ortodoksnih muslimana kao jeres (po ovom učenju, koje se slobodno prenosilo po ulicama, svaki crnac je Bog, a od svih ljudi, 5% prosvećenih teži da oslobodi 85% podanika od jarma 10% eksploatatora), neobično popularne ne samo među njujorškim crncima, već i članovima grupe (RZA znači Rakeem Zig Zag Allah, a GZA Genius Zig Zag Allah). U većini pesama sa debija nema upečatljivih refrena niti podilaženja masovnom ukusu, a raznovrsnost stilske ponude drži pažnju poput dobre fudbalske utakmice praćene sa nekoliko desetina kamera. Od uvodne Bring da Ruckus jasno je da je reč o grupi koja hip hop shvata kao sam život i iz pesme u pesmu se bori za svoj opstanak kako u tzv. represent pesmama (Clan in da Front, Wu-Tang Clan Ain’t Nuthin Ta Fuck With), tako i u hardcore brojevima (Shame on a Nigga, Protect Ya Neck, Da Mystery of Chessboxin’) i uslovno rečeno „baladama“ grupe (Can It Be All So Simple, C. R. E. A. M., Tearz). Sa ove vremenske distance je jasno da je grupa u želji da dokači „sada“ i „ovde“ uspela da prevaziđe sve barijere koje dele neki artefakt od vanvremenskog, neprolaznog kvaliteta.

Kasniji razvoj situacije na njujorškoj hip hop sceni dokaz je za to – tržišni proboj Wu-Tang Clana prethodio je slavi grupe Mobb Deep, Nasa, Notorius B.I.G.-a i Jay-Zija, dok je duet Capone N Noreaga u skladu sa svojim imenom (CNN), na Wu-Tang tragu, prekrstio njujorške opštine u globalna ratna žarišta – Liban, Bosnu, Irak, Kuvajt i Siriju… Muzički underground njujorške scene okupljen oko etiketa WordSound i Asphodel iskoristio je produkciju sa RZA potpisom kao temelj tzv. illbient podpravca – usporeniju i instrumentalniju varijantu hip hopa ukrštenu sa reggaeom i srodnim muzičkim pravcima. Uticaj Wu-Tanga proteže se i do najboljeg (ne samo hip hop) albuma u novom milenijumu – Cold Vein Njujorčana Cannibal Ox. Slično je i u domaćem miljeu – u drugoj polovini devedesetih, u jeku tzv. drugog talasa srpskog hip hopa grupa Maddoggz objavila je album čije ime otkriva jasne Wu uticaje – Shaolin Style. Nešto kasnije, na sceni se pojavila prva domaća grupa sa, nalik Wu-Tangu, devet članova. Sebi je nadenula ime Beogradski sindikat.

Enter The Wu-Tang: 36 Chambers je do 1995. godine premašio platinast tiraž u SAD (milion prodatih primeraka), a na Billboardovoj listi albuma popeo se do respektabilnog 41. mesta. Do današnjih dana, redovno nalazi svoje mesto na listama najboljih albuma svih vremena, a među muzičkim kritičarima i ljubiteljima hip hop zvuka vlada konsenzus da je reč o žanrovskom klasiku i jednom od najboljih i najvažnijih rep albuma svih vremena.

Podeli s drugima