Senke u ogledalu – Slađana Kručičan (SlovoPres)


Senke u ogledalu – roman o promenama, sazrevanju i drugačijem, vedrijem pogledu na probleme i nemile događaje


Ilija Popović

Što se tiče same strukture romana, ista je stvar kao sa Svicima u tegli – kratka poglavlja, meni zanimljiv stil pisanja, kratko, jasno, sveobuhvatno, dinamično. Ima moć da mnogo toga kaže u samo nekoliko redova, i to zaista čini ovu knjigu obimnom iako na prvi pogled tako ne izgleda.

Što se tiče mojih očekivanja, i kad poredim ovu knjigu sa Svicima u tegli, definitivno je knjiga premašila moja očekivanja. Iskreno, nisam očekivao toliko likova i spojenih sudbina. Mnogo složeniji roman po tom pitanju u odnosu na Svice u tegli, tako da bez snebivanja mogu reći da je ovo bolji roman, a i teži ako se osvrnem na teme koje obitavaju u njemu. Svici su veseli i setni od početka do kraja, dok je ovo nešto potpuno drugačije i glavni razlog i zamka zbog koje sam očekivao ne tako složenu priču.

Ovu priču definitivno ne doživljavam kao završenu i mislim da Gordanin život sa svim usponima i padovima tek sada počinje, a strah me je da neće biti baš kao po loju s obzirom na poslednju rečenicu romana. Takođe, i životi ostalih junaka su pod znakom pitanja; šta će se desiti s inspektorom Milošem i Mirom, hoće li opstati ili će njihova „ludila” kulminirati kasnije, da li će se i kako snaći u Nemačkoj, hoće li se igrom slučaja sresti s Gordanom…

Tu je glavna veza između Gordane i inspektora Miloša – oboje beže od „prošlog” života, a da li se može pobeći? A i ono što me najviše plaši i intrigira jeste to što me on dosta podseća na Milutina, pa eto teme za razmišljanje…

I ono što me je najviše oduševilo jeste spoj žanrova i poruka koju je autorka htela da pošalje – prva polovina romana koja iz drame s primesama trilera predstavlja uvod za jednu ljubavnu priču, i to da je ovo roman o promenama, sazrevanju i drugačijem, vedrijem pogledu na probleme i nemile događaje. Gordanina priča je samo primer kako nas neke teške okolnosti ipak mogu usmeriti na neke bolje strane života koje smo smatrali dalekim, nepoznatim ili jednostavno na njih nismo obraćali pažnju. Hvala tetki Sale, mom omiljenom junaku, koja je bila najveća snaga i pokretač Gordaninog života koji bi bez nje sigurno skrenuo s puta…

Ovaj roman je jedan ogroman napredak autorke u svetu pisane reči i čestitam joj na tome! Još na prošlogodišnjem Sajmu knjiga posle samo pročitanih Svitaca najiskrenije sam joj rekao da nikako ne treba da stane s pisanjem jer zaista ima stila i smisla da kaže mnogo toga, što je najvažnije i najoriginalnije, na jedan lagan način, a da se pritom ne izgube snaga i smisao!

Pohvala za izdavača po pitanju sređivanja teksta, korice, kvaliteta papira i tako dalje. Dovoljno govori to da sam zapazio samo jednu štamparsku grešku.

Tako da, sve u svemu, ovim romanom autorka je nadmašila moja očekivanja, „kupila” me, mnogo je tu utisaka i samo još jednom želim da joj kažem da treba da nastavi da stvara i da ću njen rad u budućnosti s obožavanjem pratiti, bilo da nastavi ovu priču (što bih mnogo voleo), bilo da napiše nešto novo.

Podeli s drugima