Misteriozni Maglič u Dolini jorgovana


Mongoli su spalili Žiču 1241. godine, a Maglič je bio idealna predstraža ovom manastiru, tako da je verovatno s tom svrhom i obnavljan


Po predanju, Maglič je dobio ime po maglama kojima je često obavijen. Iako meštani ovo srednjovekovno zdanje zovu i Jerinin grad jer ga je po jednoj verziji nastanka Jerina izgradila, to u startu pada u vodu jer bi značilo da je nastao u 15. veku, a po zapisima arhiepiskopa Danila II iz 14. veka, kome je u Magliču bilo sedište, očigledno je da je već u to vreme grad bio – star, dakle, nastao je mnogo ranije. A kad je nastao, ne može se sa sigurnošću utvrditi. Jedino što je izvesno, to je da je postojao dok je u ovim krajevima vladala Vizantija, i dokumentima je potkrepljeno da su kralj Stefan Prvovenčani i njegov sin, kralj Uroš I, obnovili Maglič u 13. veku. Ako su ga obnovili, logično je da je već postojao. Još jedan podatak koji govori tome u prilog: Mongoli su spalili Žiču 1241. godine, a Maglič je bio idealna predstraža ovom manastiru, tako da je verovatno s tom svrhom i obnavljan.

Najbliže mu je Kraljevo, od koga je udaljen oko 20 kilometara. Nalazi se na samom vrhu izdvojenog uzvišenja planine Stolovi (na oko 150 m n.v) s tri strane okružen strmim liticama i rekom Ibar, dok je sa četvrte strane duboki rov. Savršen vidikovac i osmatračnica, kao i mesto za odbranu. Verovatno je odbrana bila na umu kraljevima Stefanu Prvovenčanom i Urošu I jer su u blizini i manastiri Žiča i Studenica, a pogled se proteže i do Đurđevih Stupova i Gradca.

Misteriozni Maglič u Dolini jorgovana

Maglič je trenutno u ruševinama, iako je proglašen za spomenik kulture od izuzetnog značaja 1979, ali koliko-toliko su očuvani spoljni bedem tvrđave debljine 2 metra, sedam kula visokih 12 m i jedna donžon-kula od 20 m. U samom utvrđenju su ostaci nekoliko palata, Crkve Svetog Đorđa (kome je crkva bila posvećena znamo po zapisima arhiepiskopa Danila II), prostorija koje su najverovatnije bile namenjene smeštaju vojske i cisterne za vodu. Površina ovog pravougaonog utvrđenja je 2.000 m2.

Do Magliča se stiže strmom stazom, preko mosta na kome je tabla s upozorenjem da nije bezbedan. U novije vreme, rađena je samo jedna obnova, 2013. godine, i zaista je grad u mnogo boljem stanju nego što je bio, ali ni izdaleka nije učinjeno dovoljno.

Najromantičnija priča u vezi s Magličem je Dolina jorgovana. Naime, kralj Uroš I je celom dolinom Ibra zasadio jorgovane kako bi njegova supruga Jelena Anžujska imala predivan prvi utisak o Srbiji – cvetan, raznobojan i mirisan.

Nije preterano reći da je Maglič dragulj istorije, arhitekture, estetike… Tako veliki potencijal, a i dalje nepristupačan. Doduše, oni koji su ga gradili, upravo su nepristupačnost imali na umu.

Podeli s drugima