Radne uniforme ostaju bez džepova
„Stil čiste sobe” sve više je u trendu svuda gde vrebaju krađa i zagađivanje
Pošto su ove godine istraživali problem „usputne krađe” materijala za pravljenje bombi u nuklearnim postrojenjima, međunarodni eksperti za nuklearnu bezbednost dali su neuobičajenu preporuku: eliminišite džepove s uniformi radnika.
Uprkos stotinama milijardi potrošenih u Americi i Rusiji na sofisticirane sisteme za otkrivanje krađe, „džepovi su definitivno problem”, kaže Metju Ban, istraživač u Belfer centru za nauku i međunarodnu politiku na univerzitetu Harvard. „Znam za najmanje jedan slučaj u kome je nuklearni materijal iznesen u džepu.”
Ban je jedan od autora izveštaja koji se u proleće ove godine pojavio u Žurnalu upravljanja nuklearnim materijalima, kojim su „za sve dokumentovane krađe visokoobogaćenog uranijuma i izdvojenog plutonijuma” okrivljeni „insajderi”: „… Kao u kockarskoj industriji, i farmaceutski proizvođači i distributeri trebalo bi da imaju uniforme bez džepova.”
U prethodnih nekoliko godina, visokotehnološke, automobilske i elektronske industrije izbacuju džepove s pojedinih proizvodnih linija. Trend je nazvan „Stil čiste sobe”. Radnici u kazinu koji barataju novcem ne smeju da imaju džepove. Kao ni oni koji rade na blagajni i radnici u tranzitu koji dolaze u dodir s kešom.
U jednom članu novog zakona države Konektikat o medicinskoj upotrebi marihuane propisuje se „nošenje odeće bez džepova za sve zaposlene u proizvodnji na mestima gde se nalazi marihuana”.
Uniforme bez džepova su „jedno vrlo lepo područje rasta” u inače statičnoj industriji, kaže Dejvid Krejs, potpredsednik marketinga u Imidžveru iz Nešvila u Tenesiju, proizvođaču uniformi s godišnjom prodajom od 600 miliona dolara.
Kad se postavljaju džepovi, „počinjemo s posebnim zahtevima posla”, kaže Krejs. Mehaničari koji dobar deo svog radnog dana provode na leđima ispod mašina i dalje dobijaju prednje džepove. Radnici na osetljivim, kompjuterizovanim proizvodnim linijama nemaju više nijedan. Svako ko je ikad sakrio novac u pojasu donjeg veša, smotao ključ od kuće na pertle patika za trčanje ili odložio kreditnu karticu u dekolte, zna za probleme koje izaziva nedostatak džepova.
Juniverzal Overol Ko, proizvođač uniformi po narudžbini iz Čikaga, hvali se da brzo može da napravi pantalone bez džepova u veličinama od 26 do 64, i košulje bez džepova od veličine S do XXXXXXXXXXL, i to u bilo kojoj boji.
„Odeća bez džepova štiti i radnike i poslodavce“, kaže Alen Farkas, direktor prodaje u ovoj kompaniji. Radnici u fabrikama municije ne žele da u odeći pokupe barut. Proizvođači mesa radije ne bi kući donosili kecelje pune iznutrica, niti bi voleli da izgube svoje mobilne telefone u kacama s mesom za kobasice. Čak i mikroskopski končić u džepu može prouzrokovati veliku štetu kompjuterskim komponentama. A džepovi puni trave i dalje su problematični.
Ipak, u jednom ili drugom obliku, džepovi su već vekovima trajna odlika svetskog odevanja, i svaki napor da se oni eliminišu proizvodi „džepove” otpora. Prvi tipični džepovi bile su kese prikačene na kaiševe. Jedna od varijacija je škotski sporran, tašnica koja visi ispred muškog kilta. Prema istoriji koju je sastavio britanski muzej Viktorija i Albert, savremeni džepovi se pojavljuju u 18. veku, u jaknama za Evropljane koji su želeli lakši pristup skrivenom novcu.
Od tada, ljudi i džepovi idu ruku pod ruku. Osim možda u slučaju nekih modela Bruks braders svečanih košulja kojima slavno nedostaju džepovi na grudima, za koje bi štreberi bili u iskušenju da u njih stave plastične štitnike za svoje mnogobrojne olovke. Među žalbama potrošača koje se najčešće mogu čuti u industriji odeće jesu oni da ženski sakoi nemaju unutrašnje džepove, a muške pantalone ih nemaju u dovoljnoj meri.
U tradicionalnoj muškoj galanteriji važi da „što košulja ima manje džepova, to postaje formalnija”, kaže Maks Vastler, komentator muške mode i osnivač bloga allplaidout.com. „S druge strane, pantalone bez džepova ne mogu ni da pojmim… Ne izgledaju dobro.”
Neki evropski kreatori su, ciljajući na efekat mršavosti, tokom sedamdesetih kreirali pantalone bez džepova. Američki muškarci te ere momentalno su ih odbacili, pošto nisu imali gde da stave osveživače daha i plastične češljeve.
Bob Majkals iz lista Palm Bič Post nazvao je strane (neameričke, prim. prev) kreatore “modnim sadistima… koji će, ako im se dâ zadnja reč, zauvek iz naših tela proterati ugrađena mesta za skladištenje”. Ali, sad imamo ručne tašnice.
„Mrzeo sam svoju uniformu… Bila je uska, terala te je da se znojiš… Zbog čega nije bilo džepova? Kako raditi bez džepova u 24. veku?”, korio je na NPR-u (mreža javnih radio-stanica u SAD, prim. prev) Džonatan Frejks, glumac koji je igrao komandanta Viljema Ti Rajkera u filmu „Zvezdane staze: Sledeća generacija”.
Tokom emisije, on je izjavio: „Sve vreme se stajalo bez džepova… Nisi mogao da staviš ruke u njih, što je odličan izbor za glumca, isproban i proveren već sto godina.”
Erik Viljems želi licencu za medicinsku marihuanu u Konektikatu i zato uči da sadi travu bez džepova. Izvršni direktor Biltin naprednog prostiranja kaže da radnici na visokotehnološkom poljskom „šumarku” u Koloradu nose „performans” mantile s dovoljnim prostorom za alat, rukavice, olovke, papir, vodomer i voki-toki. Ali, po novim propisima Konektikata u vezi s medicinskom marihuanom, svi koji rade blizu „vutre” – uzgajivači, procesori, čuvari, pa čak i recepcioner – moraju da budu bez džepova.
Na sudskom saslušavanju u aprilu ove godine, predstavnici kompanije su sugerisali da bi odeća bez džepova mogla da bude u upotrebi „od početka žetve pa nadalje”, zato što uzgajivači mnogo toga moraju da nose sa sobom. Ali, zakon je ostao na snazi, tako da „pokušavamo da nađemo načine za najbolji mogući rad u okviru važećih parametara”. Jedna od ideja: „korisni” pojas, poput onog koji ima Betmen. Ili kofe.
U američkim postrojenjima Honde, radnici su i više nego bez džepova: farbari rade u ogrtačima bez džepova, linije za gorivo za Hondina kola na prirodni gas instaliraju radnici s rukavicama izrađenim od materijala koji se ne ćeba, a zavarivači nose duge rukave od kevlara i rukavice. “Mi smo jedinstveni (’uniform’, prim. prev) u načinu na koji prilazimo ovome”, kaže portparol severnoameričke Honde Ron Licke, koji obožava igre rečima. Neki zaposleni sugerišu promene kojima će se izbeći oštećenje vozila bez totalnog onemogućavanja radnika, a ostatak radne snage „sledi uputstva” (još jedna igra reči, „follow suit”; „suit” je „odelo”, prim. prev), dodao je on.
Neki vlasnici kazina razmišljaju o uvođenju prenosivih ili providnih plastičnih kesa, izjavio je Tom Svojk, portparol Kazino kockarskog udruženja Ilinoisa. Ali, u današnje doba, u većini prostorija za brojanje novca, „ne može da se unese ni koka-kola”, kaže Svojk.
„I kad bismo stavili popust od 99% na mantile bez džepova, mislim da ih ne bismo prodali”, tvrdi Kejt LeKont, vlasnica Medicinskih uniformi, maloprodaje u Lejkvudu u državi Nju Džersi. Ona kaže da je najnoviji hit među medicinskim osobljem „teretni” mantil, koji ima još više džepova – po jedan na svakoj butini.
(Prevod na srpski: Marko Nikolić)
Ostavite odgovor