S jedne strane blast from the past, a s druge nastup čovjeka koji prati trendove, odnosno, trendovi su se vratili njemu

Zoran Tučkar

Klub Močvara je već dugo okupljalište poštovatelja alternativne muzike: u tom su klubu svirali Thurston Moore (iz Sonic Youth), Disciplina kičme, Future Islands, Plastic People of the Universe i brojne druge perjanice domaće i regionalne alternativne scene, a uskoro će svirati Blixa Bargeld, muzičar poznat iz Einsturzende Neubaten i The Bad Seedsa Nicka Cavea. Kraljevima i kraljicama buke i psihodelije Močvara je prirodno stanište. Kad sam pročitao da u tu i takvu Močvaru sredinom siječnja/januara 2017. nastupa osamdesetosmogodišnji veteran hrvatske i jugoslavenske šlageristike i jazza Stjepan Jimmy Stanić, osjetio sam da taj koncert naprosto moram vidjeti. Kako se neke stvari ne mogu predvidjeti, taj sam dan ostao prikovan za krevet, virozan i razočaran. Suvišno je reći, koncert je bio rasprodan, a drugi su izvještaji sa koncerata prenijeli kako je Stanić pokazao kako se to radi: vlasnik još uvijek veoma dobrog glasa, Jimmy je napravio šou za pamćenje.

Druga šansa mi se ukazala 27. 1. 2017, na manifestaciji koja se već jedanaestu godinu odvija u Zagrebu otprilike na zadnji vikend u siječnju, i koja se zove Noć muzeja. Stjepan Džimi Stanić kao muzejski primjerak? Ma kakvi! Njegov nastup u zagrebačkoj Pivani je bio s jedne strane blast from the past, a s druge nastup čovjeka koji prati trendove, odnosno, trendovi su se vratili njemu. Opet je u modi imati na sceni vrhunskog pjevača, zabavljača i komičara, koji je u svakom trenutku spreman na interakciju s publikom, a jazz i šlageri opet su priznati kao legitimna muzička forma, za razliku od vremena kad su bili smatrani kao muzika za staračke domove, odjel: Dementni. Jimmy je pokazao da ga vrhunski osjećaj za pjesmu i pjevanje nije napustio, naprotiv. Wonderful World Louisa Armstronga je otpjevao bolje nego 99% hrvatskih pjevača. On nije pjevao tu pjesmu, on ju je prodisao i pustio da glasnice trepere.

Razumljivo je i da novine ne pišu o Staniću, ne zato što je on vrlo povučen i mrzi novinare, nego baš suprotno: on sve o sebi kaže novinarima, a to još ponovi na koncertu, sve sa svojim zagrebačkim šarmom bečke škole, na način da često lascivne aluzije kaže na vrlo pristojan način. Poput nastupa Đorđa Balaševića, njegovi su koncerti isprekidani šalama, pošalicama i anegdotama, pri čemu ne štedi ni sebe, ni druge. „Danas je lakše snimiti ploču, nego pluća“, jedna je od njih. Poznate su njegove anegdote sa svojom suprugom Barbarom (koja mu se i pridružila na sceni), kao i šale oko vlastite familije, a znao je i bocnuti vlast. Jedna od njegovih poznatijih i nevjerojatnijih priča je kako je u pedesetim godinama 20. stoljeća svirao s Dizzyjem Gillespiejem (Stanić je inače apsolvent Muzičke akademije, smjer kontrabas). U vrijeme turneje po tadašnjoj Jugoslaviji Gillespieju se kontrabasist razbolio (prema jednoj verziji, prema drugoj se napio) i uskočio je Stanić. Gillespie je bio zadovoljan i htio ga je voditi dalje, no Staniću je bio oduzet pasoš zbog ranijih „grijeha“. Naime, u Sofiji, gdje je trebao imati koncert, na dan kad je preminuo Moša Pijade, stigla je službena obavijest da moraju jedan dan biti u žalosti i stoga nema svirke. „A tko bu’ nam taj jedan dan platil?“, bio je Stanićev komentar, dovoljan za probleme. Priča ima sretan kraj, prema njegovim riječima, zvali su ga iz policije nakon tri godine, da se – ispričaju.

U vezi s njegovim nastupom u Pivani nikakve isprike za njegovu dob Staniću nisu bile potrebne. Stari majstor je na dva sata prebacio posjetitelje u neko drugo vrijeme i skupa sa svojim pratećim sastavom, Ante Gelo Bandom, zabavio publiku. Tko je htio čuti doskočice i pošalice, čuo ih je. Tko je htio plesati, mogao je i to. Centralni dio koncerta su bile pjesme pošalice: višeznačna Dimnjačar, Kobila Suzi i Mimi, koje su nasmijale i raznježile publiku. Najviše je pažnju plijenila topla atmosfera za koju je najviše bio odgovoran Stanić i koju nije uništila niti vijest o infarktnom ispadanju hrvatske rukometne reprezentacije iz polufinala svjetskog prvenstva. Jimmy je zvučao kao da je starenje jedan dobar proces koji donosi sreću: on je ostavljao dojam da je uživao u svakom trenutku svog života i da bi opet sve ponovio, baš na taj način (dobro, možda bi izbjegao ono u Sofiji). U jednom mu se momentu na sceni pridružila supruga Barbara, i izvodili su komični skeč u kojem je Jimmy odgovarao na pitanja čitatelja. Htio sam zapisati, ali sam bio zauzet smijanjem.

Nastup je završio pjesmom Prolazi sve. Bez obzira na poznu životnu dob, Stanićev bariton je i dalje u dobroj formi, životan, sugestivan, i njegov je koncert uvijek dobra preporuka želite li bar na dva sata skočiti vremeplovom u neko drugo vrijeme i dobro se zabaviti.

 

Podeli s drugima