haski

Čuveni moskovski park Sokolniki sredinom decembra postao je bogatiji za 30 zaprežnih haskija iz Karelije. U kojem god delu ovog velikog parka da se zateknete, čućete karakteristično zavijanje haskija jer oni, poznato je, ne laju.

Decu sa specijalnim potrebama svakodnevno organizovano dovode da ih haskiji „provozaju”. Upregnu pse u parovima i voze saonice u kojima sedi po dvoje dece, a još toliko može i da stoji držeći se za sedišta. Četiri sata dnevno predviđeno je za ovu decu, od 12 do 16 časova, a ostalo vreme igraju se s ostalim posetiocima parka. Naravno, mogu i da ih provozaju, pa mnogi već znaju pse po imenima.
Dozvoljeno je sve – i igranje i maženje i vožnja, zabranjeno je jedino hraniti haskije zato što su na specijalnom režimu ishrane, većina učestvuje na takmičenjima i u ekspedicijama.
Bez obzira na to što se haskiji smatraju za najbliže rođake vukova, vrlo su umiljati i obožavaju kad ih maze. Zavijanjem skreću pažnju na sebe – ili žele da se igrate s njima ili „govore” šta im smeta. Njihova umiljatost ide dotle da se igraju čak i s mačkama. Jedino što im eventualno ne prija u Moskvi, to je temperatura. Njima je toplo i na minus deset, najbolje im je na 20 stepeni u minusu.
Postali su opšti ljubimci cele Moskve, a povela se i rasprava da li je pravilno reći – haski. Naime, mnogi Rusi smatraju da je haski samo podvrsta lajke, sibirskog psa. Dilemu su na jutarnjem programu razrešili veterinari i kinološke sudije: jeste da liče, ali je lajka lovački, a haski zaprežni pas; lajka je mišićavija i mršavija, i nema snagu kao haski…
Najvažnije – nijedna lajka nema plave oči, po čemu su haskiji prepoznatljivi. Razlika u karakteru je najočiglednija – lajka nije druželjubiva i priznaje samo jednog gospodara, dok haski voli sve koji su prema njemu dobri i vrlo je društven.

Podeli s drugima