Đorđe Kalijadis


Đorđe Kalijadis i njegova godišnja Čitalačka lista za 2021. s 21 naslovom


Ljudi koji vole da čitaju, obično vole i da vas pitaju šta ste dobro pročitali u poslednje vreme. I sam spadam među one koji zapitkuju prijatelje ili zaviruju u njihove čitalačke impresije koje objavljuju na internetu. Nemam puno vremena za čitanje, voleo bih da imam više, ali trudim se da uhvatim te slobodne trenutke i izdvojim ih za sebe. U tim čitalačkim avanturama imam osećaj da sam zaustavio vreme.

  1. Moja borba (VI tom) – Karl Uve Knausgor

Čitanjem šestog toma, s velikim zadovoljstvom, završio sam u protekloj godini Knausgorovo šestoknjižje. Mogu reći da mi se ta njegova ispovedna antiepopeja veoma dopala. Ne bih smeo da je preporučim svima, jer znam da mnogi ne dele moje mišljenje po tom pitanju, ali ima onih koji su doživeli radost čitanja tog obimnog dela, tako da im je sve jasno.

  1. Ljudi bez grobova – Enes Halilović

Enes Halilović mi je posebno otkriće. Njegov roman je ostavio baš dobar utisak. Šteta što nije dobio NIN-a prošle godine.

Godišnje liste 2021: Đorđe Kalijadis

  1. Crna Dalija – Džejms Elroj

Džejms Elroj je kod mene uvek prisutan, i kada ga nema, prizivam ga.

  1. Krvava žetva – Dešijel Hemet

Hemet je učitelj Elroja, ali Krvava žetva me nije toliko oduševila.

  1. Telesna straža – Zoran Ćirić

Tu je i njihov (Hemetov i Elrojev) bliski rođak iz Niša, zadužen za tvrdo kuvanu prozu i tvrdo kuvanu poeziju, komediju i vinaverovski duh savremene srpske proze. Telesna straža je jedna od opakijih zbirki priča Magičnog Ćire iz mitskog Nišvila. Sam naslov dovoljno govori. Čitajte Magičnog!

  1. Urugvajka – Pedro Mairal

Što se tiče romana Urugvajka Pedra Mairala, to vam je jedan od onih romana koje možete da pročitate, ali i ne morate. Uostalom, takav je veliki broj savremenih romana. Zanimljivo, ali mlako. Drži vas, a ipak na kraju zaklopite knjigu i krenete dalje bez dovoljne doze čitalačke ispunjenosti i egzaltiranosti.

  1. Pisma 2 – Čarls Bukovski

Zato je uvek tu stari maestro Bukovski, koji se preko pisama može sagledati u potpunosti. Pre nekoliko godina pročitao sam prvi deo, i odmah sam nabavio drugi, bez puno premišljanja. Imao je neverovatan njuh i umeo je vrhunski da analizira druge pisce i njihova dela. Umeo je Bak još štošta. Zapravo, ja volim Bukovskog još od mladih dana. Ko zna da li bih uopšte počeo ozbiljnije da čitam, da nisam počeo s njegovim knjigama. Pre toga su me zanimali samo filmovi i muzika, knjige nešto malo.

  1. Samom sebi – Marko Aurelije

Druženje s Markom Aurelijem je druženje s večnošću i put do mudrosti. Veoma dragoceno delo.

  1. Bekstvo – Džim Tompson

Džim Tompson i njegovo remek-delo po kome je Sem Pekinpo snimio istoimeni film sa Stivom Mekvinom i Eli Mekgrou. Tek kad sam pročitao knjigu, shvatio sam zašto Sem nije bio zadovoljan filmom.

  1. Crni dani – Rade DrainacGodišnje liste 2021: Đorđe Kalijadis

Rade Drainac u Crnim danima opisuje tragediju i rasulo koje je zadesilo Srbiju tokom okupacije. Rukopis je bio skriven ispod praga njegove kuće, a zavetovao je bratanca da isti bude objavljen ako se Srbija ikada oslobodi nacističke čizme. Drainac je umro 1943.godine, a bratanac je ispunio stričev zavet. Zamišljajući sebe u tom vremenu i tim okolnostima, siguran sam da bi me streljali i nacisti i četnici i partizani. Jezivo vreme, ne ponovilo se.

  1. Treći venac – Kostas Tahcis

Protekle godine sam se tradicionalno družio s braćom Grcima, i to s njihovim kultnim piscem Kostasom Tahcisom i mlađim Aleksisom Stamatisom. Za Kostasa Tahcisa sam prvi put čuo od Žaka Lakarijera koji ga je, kao veliki putopisac i grkofil, otkrio na svojim proputovanjima kroz Grčku i to opisao u Grčkom letu. Upoznao ga je lično i preveo ovaj roman na francuski. Tahcis je rođen 1927.godine u Solunu, u osiromašenoj građanskoj porodici. Godine nemačke okupacije i građanskog rata proveo je u Atini gde je živeo s majkom i babom. Rekao bih da je po svom životnom stilu, temama, sklonosti ka narkoticima i drugim porocima, možda duhovni prethodnik Pedra Almodovara. Osim toga što je Tahcis jedno vreme živeo kao Pati Difusa, ima nečeg almodovarovskog u ovom romanu iako je napisan kad je Pedro bio dečak. Priča o životu dve žene, Nine i Hekube, priča o Solunu i Atini, o njihovim patnjama, potresima, muškarcima, deci. Ujedno i uvijena priča o Medeji, čarobnici koja ubija svoju decu. Ne ubija ih bukvalno, ali čini ih žrtvama svoje posesivnosti. Kroz sve to prelama se burna istorija Grčke u XX veku.

  1. Bar Flober – Aleksis Stamatis

Od savremenih grčkih pisaca mi je naleteo Aleksis Stamatis. Dopao mi se njegov roman Bar Flober. Drži se antičkog arhetipa i kroz detektivski zaplet sa sofisticiranim intelektualizmom priča zanimljivu i uzbudljivu priču.

  1. Deca – Milena Marković

Deca Milene Marković je nešto najbolje što je objavljeno 2021. godine. Posle pročitane poeme ostala je punoća i snaga utiska kao iza pročitanog romana. Dobrog romana!

  1. Vaskrsenje – Lav Nikolajevič Tolstoj

Vaskrsenje i Tolstoj i drugi veliki pisci… i mora tako jednom godišnje kako ne bismo zaboravili šta je velika literatura.

  1. U poteri za svetlom – Oliver Stoun

Što se tiče knjige Olivera Stouna, odavno nisam pročitao uzbudljiviju i inspirativniju autobiografiju. To mi se dogodilo poslednji put s onom Kita Ričardsa. Svako koga zanima film, trebalo bi da je pročita. Pogotovo oni koji se profesionalno bave filmom. Posle ove knjige Stoun je mnogo jasniji. Pored priče o porodici, odrastanju, traganju za svetlom na trnovitom putu, o mračnoj vijetnamskoj epopeji, porocima, tu su i zanimljive priče o odnosu koji je imao sa saradnicima i savremenicima. Neprocenjive su epizode sa Džonom Milijusom, Alanom Parkerom, Džejmsom Vudsom, Dinom de Laurentisom, Bilijem Vajlderom, De Palmom, Spilbergom, Skorsezeom, Marlonom Brandom i mnogim drugim ljudima koji su stvorili Holivud koji volimo.

  1. Zavera budala – Džon Kenedi Tul

Ubrzo posle toga je usledilo druženje s romanom Zavera budala Džona Kenedija Tula. To je jedna od onih knjiga koja te sve vreme tera da se smeješ, i to glasno da se smeješ. Genijalno i beskrajno duhovito.

  1. Spavači – Žak Sebastijan

Posle Nju Orleansa sleteli smo na Terazije. Spavači Žaka Sebastijana su zapravo zapisi čuvenog Žike Stripa, legende beogradskog andergraunda. Žika je posle rata počeo da živi na jednoj terazijskoj mansardi kroz koju je prodefilovalo sijaset marginalnih likova kakvi se nisu mogli naći ni u pričama Bukovskog, ni u stripovima Kramba. U Žikinoj mansardi spavali su razni glumci, slikari, barske dame, prostitutke, tapkaroši, studenti, jedan docent, jedan pukovnik, jedan epileptičar, bacač noževa, pevač u crkvenom horu, najmanji čovek u Jugoslaviji, više ludaka i ubica. Aleksandar Zograf je napisao odličan pogovor ovom izdanju. Inače, Žika je rođeni Aranđelovčanin, brata su mu streljali ljotićevci, a njega je familija sklonila u Beograd kako bi ga spasili. Na kraju je i sam završio na Sremskom frontu gde je dočekao kraj rata. Govorio je za sebe: „Bio sam u ratu dobar borac, ali u miru vrlo loš plivač.”

  1. Brada natopljena krvlju – Daniel Galera

O romanu Daniela Galere Brada natopljena krvlju napisao sam ceo jedan prikaz. Može se naći na SlovoPresu i na fejsbuk stranici Geopoetike.

  1. Normalni ljudi – Sali Runi
  2. Bajni svete, gde si ti – Sali Runi

Mladu i popularnu Sali Runi pročitao sam iz znatiželje. Spisateljica koja pripada generaciji milenijalaca, koja ima stav i ume da piše, ali predvidljivo. Nedavno se digla frka kad je u znak protesta protiv okupacije Palestine odbila da njena nova knjiga bude prevedena na hebrejski. To je za sobom povuklo i optužbe za antisemitizam, što je naravno preterana reakcija Izraela. Tako su se ljutili i na Saramaga. U svakom slučaju, Sali Runi je književni glas jedne nove generacije, koja je sjebala samu sebe verom u bajni svet političke korektnosti. Gomila sjebanih mladih ljudi u potrazi za smislom. Emotivno obogaljeni konformisti, uplašeni od bliskosti. Upoznali smo se, hvala na druženju.

  1. Žena u belom (God Help The Child) – Toni Morison

I na samom kraju godine, poslednji roman Toni Morison dolazi u pravi čas. Ovo je moj prvi susret s njenom prozom i odmah sam prepoznao taj veliki pripovedački dar. Nagovestio je početak našeg druženja i s ostatkom njenog opusa ili bar dobrog dela tog opusa. Šteta je što Laguna ima užasan dizajn korica za sve romane Toni Morison, sramota me je da kupim nekome na poklon. Upakovani su kao neka bezvezna laka proza. Pogrešna logika i skrnavljenje onoga što stoji između korica. Svaki izdavač mora da vodi računa o tome.

Pored navedenog pročitao sam rukopis jednog sjajnog neobjavljenog dečjeg romana za odrasle koji je napisala moja prijateljica. Trenutno se probija do izdavača. Nadam se da će biti objavljen, a o tome ćemo na sva zvona tom prilikom.

Ajde, uzdravlje, čitajte i živite. Ne ide jedno bez drugog.

Podeli s drugima