Godišnje liste 2019: Darko Doni


Pop reciklaža ili letimičan pogled na godišnje liste muzičkih albuma iz 2019. godine – pregled lista muzičkih magazina po izboru Darka Donija


Kako se bližio kraj godine i decenije, muzički sajtovi zatrpavali su nas gomilama podataka o poznatim i nepoznatim albumima i izvođačima u vidu lista i raznovrsnih pregleda. Neka imena popularne scene ponavljaju se u više navrata, dok druga, u vidu iznenađenja i individualnih ekscesa, samo potvrđuju tezu o sve većoj i većoj nepreglednosti i nepredvidljivosti koju nam pruža internet s obiljem informacija. Ograničimo se na nekoliko.

Na vrhu godišnje liste britanskog „progresivnog“ mesečnika Wire nalazi se njujorški duo 75 Dollar Bill s trećim izdanjem I Was Reall. Improvizovana muzika za nove generacije s mauricijskim uticajima na tragu tuareških Tinariwen. Meditativne ekskurzije iz bruklinske gužve u pustinjsku vrevu zajedno s Matana Roberts – COIN COIN Chapter Four: Memphis (17. mesto), Jaimie Branch – Fly or Die II: bird dogs of paradise (15) i The Art Ensemble of Chicago – We Are on the Edge: A 50th Anniversary Celebration (3) retrogardni pomak su u odnosu na recimo onaj pregled iz 2017. godine. Tada je na vrhu bio Chino Amobi s PARADISO, jednim od pionirskih poduhvata na polju „konceptronike“ koju guraju pojedini mediji, zajedno, na primer, s Lee Gamble ili Laurel Halo. Za bolje razumevanje savremenih trendova ponekad je potrebno razumeti kontekst i pozadinu nastanka koji se kreće u dijapazonu video-radova, računarskih igrica, pa i savremene umetnosti i tumačenja političkih dešavanja. Studenti umetničkih akademija, još iz vremena Velvet Undergrounda i Roxy Music, guraju pop napred, a interakcije između mejnstrima i andergraunda, pored sve nejasnijih granica, intenzivnije su i idu u više nekontrolisanih pravaca.

Nešto je jednostavnija situacija sa časopisima Mojo i Uncut. Tamo je zastupljeno skoro sve, „od Nirvane do Silvane“ ili od Madonne, Santane, Leonarda Cohena i The Who pa do Sunn O))) i već pomenutih 75 Dollar Bill, koje, pretpostavljamo, šira publika nije ni čula ni videla. Vrh liste magazina Mojo zauzimaju Nick Cave & The Bad Seeds s Ghosteen. Isti album je na drugom mestu Uncuta odmah ispod fulminantnih i filmičkih orkestracija kalifornijskih Weyes Blood na Titanic Rising. Iza imena Weyes Blood krije se Natalie Mering koja je pre tri albuma pod ovim pseudonimom sarađivala sa Jackie-O-Motherfucker i Ariel Pinkom. Glamurozni i barokni aranžmani pod jakim uticajima Joni Mitchell i The Carpentersa deluju vanvremenski uz sveprisutne teme odrastanja, ljubavi, gubitka voljenih prijatelja, lažima, razočarenjima i beznađima koji nas sve okružuju.

Omraženi i sveprisutni Pithfork ne prepušta ništa slučaju. Lana Del Rey sa šestim studijskim nosačem zvuka Norman Fucking Rockwell! osim oreola najjačeg izdanja iz 2019, nosi i titulu „jednog od najvećih živih američkih autora pesama“. Uspavana lepotica; Pitchfork kao jedan od arhetipova američkog sna, stavlja je rame uz rame s Elvisom, Dylanom i Beach Boysima. Autori hvalospeva ne stide se da u svom nabrajanju mitova i poređenja ne izostave ni Mazy Star, ni Portishead, ni Carol King, ni Joni Mitchell. Mesto u istoriji među najvećima već je garantovano. Ostatak liste u jednakim častima pripada predstavnicima hip hop-, r&b- i indie pop-žanrova. Počasno 41. mesto zauzima death metal album Blood Incantation – Hidden History of the Human Race, koji je i na nekim specijalizovanim metal sajtovima bio u samom vrhu izbora iz ovogodišnje produkcije.

Britanci The Quietus prvo od sto mesta rezervisali su za, u 2019. ne toliko pominjanu, Loraine James i For You and I. Glitch hop izdanje, čini se možda i najoriginalnijim izborom. Reprezentativno izdanje na kultnoj Hyperdub etiketi, po svedočenju same londonske dive Loraine, ne pruža uvid u njene producentske „skilz“ veštine, koliko je memoarska zvučna proza o usponima i padovima (ne)srećne lezbejske veze. Kako vreme protiče, brutalni bitovi postaju sve nežniji i atmosferičniji. Čudan, ali ne i neopravdan izbor The Quietusa. Realno, možda i najrelevantnija i najraznolikija lista od svih nabrojanih.

Onlajn nedeljnik NME fokusira se uglavnom na mlađu publiku, što se vidi po nekim od top 50 izdanja kao što su: Rex Orange County – Pony (48), Ariana Grande – thank u, next (30) ili Bring Me The Horizon – amo (11). Debitantski elektropop u vreme izlaska, sedamnaestogodišnje, danas već osamnaestogodišnje Billie Eilish – WHEN WE ALL FALL ASLEEP, WHERE DO WE GO?, po mišljenju NMEa, nije imao premca u 2019. Na instagramu 15.1 milion pratilaca, studio u spavaćoj sobi, „gejmčejndžing“ – pravila igre menjaju se. Na listi nekad veoma cenjenog glasila pop naroda našlo se mesto i za Nicka Cavea (25) i Coldplay (43) i tetku Madonnu (45). Koliko je to realna podloga za neku stvarnu diskusiju o onome što se dešavalo u godini iza nas, teško je proceniti. Mišljenja su različita i moraju da se poštuju u vreme pluralizma na internetu, one tekovine koju moćnici hoće da nam otmu i stave pod potpunu kontrolu.

Kakva je situacija sa „strimingom“ albuma? Najslušajniji izvođači na platformi Spotify su već pomenuta tinejdžerka Billie Eilish s preko šest milijardi „strimova“ i Hollywood’s Bleeding repera Post Malonea. Odmah sledi i Ariana Grande, koja je ujedno i najslušanija umetnica cele dekade. S Deezerom je situacija prilično slična. Na prvom mestu je opet Billie Ellish, dok je slede Ariana Grande i Imagine Dragons s Origins. Zanimljive su i liste na kojima su odvojeni K- i latin-pop autori i zvezde, kao što su Shakira, Jennifer Lopez i „bojgrup“ BTS. Iz lokalnog u globalno i obrnuto.

Nemački mediji su ove godine prilično blagonakloni prema britanskoj reperki migrantskog porekla – Little Simz i njenom trećem LP-ju Grey Area. Dok na primer, i bez znanja jezika, letimičan pogled na liste francuskih časopisa ispred nas izbacuje gomilu nepoznatih imena koja bi verovatno vredelo proveriti; vreme je nažalost veoma ograničavajući faktor. Možda je i ovo do sada napisano previše, ipak, s nečim mora da se započne. Godina 2019. bila je prebogata zvukovima, trendovima, izdanjima. Nadajmo se da će i 2020. da nastavi u istim i „novim“ ritmovima. Pop je žilav; opet; čovek se ponekad zapita da li je ovo negde jednom sve već video i čuo. I da li to mora baš tako? „Opet“?

„Ponavljanje je majka znanja.“ Ostanimo pri toj konstataciji.

Podeli s drugima