Crtice iz korona-vremena: Mario Vujević (Split)

Kako provode vreme, šta rade i ne rade, o čemu razmišljaju ljudi u raznim gradovima i državama u crticama iz korona-vremena

Otkada me korona natjerala na prisilnu izolaciju, počeo sam gledati svijet drugim očima. Shvatio sam da se s mog prozora lijepo vidi izlazak sunca, shvatio sam koliko mi znači sloboda kretanja dok sam čeznutljivo gledao klupu u obližnjem parku. Šokiran sam bio što jedan virus može zaustaviti cijelu planetu.

Gledajući svoju kćer pokraj sebe, koja je izolacija shvatila kao šansu da se više druži sa svojim ocem, bio sam sretan. Nisam se spustio na njen nivo, ja sam na nivou djeteta uvijek kad sloboda i mir nisu ugroženi. Uspio sam prodrijeti do svoje kćeri i shvatiti njen buntovni pubertet. Bio sam njena najbolja prijateljica i kao stara „konzerva” postao sam ipak cool.

Iako mi je teško palo što ne smijem putovati, uzeo sam stari globus i pustio mašti na volju. Bio sam na raznim mjestima ove planete i svugdje su vladali mir i sloboda. Bio sam sretan što u mojoj mašti nema rata i smrti. Gledao sam ulazna vrata svog stana kao granicu koju ne smijem prijeći. Unutar te granice nastojao sam pružiti svima ljubav, a moja kućna papiga je na mom ramenu začudeno stajala pola dana jer ne idem nigdje.

Shvatio sam da ne postoje ni državne granice ni virusne granice ako ti je srce slobodno. Jer, ljubav je jača i od virusa.