human brain with lightnings

Zašto ljudi koji brejnstormuju gube vreme

Kevin Ešton

(odlomak iz knjige How to Fly a Horse: The Secret History of Creation, Invention, and Discovery)

Pojam brejnstorming smislio je marketing menadžer Aleks Ozborn 1939. godine, i prvi put ga upotrebio u knjizi Kako doći do ideja (How to Think Up). Ovo je uobičajeni opis Džejmsa Menkteloua, osnivača i glavešine kompanije MindTools koja promoviše brejmstorming kao način da “kreativnim razmišljanjem rešite poslovne probleme”.

Brejnstorming se često koristi u poslovnom okruženju sa ciljem da ohrabri kreativne timove da dođu do originalnih ideja. U pitanju je sastanak opuštenog tipa, na kom vođa tima iznosi probleme koje treba rešiti. Učesnici, potom, iznose svoje ideje za rešavanje iznetog problema, koristeći one do kojih usput dolaze ostali učesnici. Pravilo firme je da ideje ne smeju biti kritikovane – naprotiv, one mogu biti potpuno bezvezne i prevaziđene. Takav pristup oslobađa ljude da razmišljaju kreativno i da se rasterete ograničenja u vidu uspostavljenih načina razmišljanja. Pored toga što doprinosi razvijanju neobičnih rešenja za pojedine probleme, brejnstorming može biti i veoma zabavan.

Ozborn je dobio velike zasluge za razvoj ove tehnike. Kao jedan od primera uspešnosti pomenute prakse, često je pominjana grupa zaposlenih u Ministarstvu finansija SAD, koja se dosetila 103 cake za prodaju domaćih obveznica u roku od četrdeset minuta. Korporacije i institucije poput Dipona, IBM i američke Vlade ubrzo su usvojile praksu brejnstorminga. Do kraja prošlog veka, bez uvida u njegove korene, brejnstorming je stihijski prihvaćen kao kreativni proces u raznoraznim organizacijama, kao pojam i kao praksa. Danas je toliko uobičajen da ga malo ko dovodi u pitanje. Svi brejnstormuju; samim tim, brejnstorming je dobar. A, da li zaista radi?

Tvrdnje o uspešnosti brejnstorminga baziraju se na lako proverljivim pretpostavkama. Jedna od njih je da kolektivi dolaze do boljih ideja od pojedinaca. Istraživači iz Minesote testirali su ovaj zaključak u saradnji sa naučnicima i marketing menadžerima iz 3M Kompanije. Polovina ispitanika radila je u grupama od po četvoro ljudi. Druga polovina ispitanika radila je pojedinačno i njihovi rezultati su nasumično kombinovani tako da deluje da su radili u grupi. U svakom uzorku, četvoro pojedinaca je došlo do 30 do 40 posto više ideja nego jedna četvoročlana grupa ispitanika. Njihove ideje su takođe bile i kvalitetnije: nezavisni procenjivači ovih ideja došli su do zaključka da su rešenja pojedinaca bila bolja od ideja do kojih su došle grupe.

Naknadnim istraživanjima pokušano je da se ustanovi da li grupe, ako su brojnije, bolje funkcionišu u tom smislu. U jednom od njih, 168 ljudi podeljeno je na grupe od po petoro i devetoro ispitanika i pojedince. I ovo istraživanje pokazalo je da je individualni rad kreativniji od grupnog. Ujedno, ispostavilo se da kreativnost opada proporcionalno broju uključenih u kreativne grupe. Zaključeno je da “kolektivni brejnstorming, posmatran na primercima grupa različite brojnosti, pre suzbija nego što olakšava kreativno razmišljanje.” Grupe su postizale sve manje bleđih ideja, jer su poglavito bivale fiksirane na prvobitno izneta rešenje problema a, uprkos svim ohrabrenjima na uspeh, neki učesnici u grupi su imali osećaj inhibiranosti i odsečenosti.

Još jedna pretpostavka u korist brejnstorminga glasi da je suzdržavanje od osuđivanja bolje od procene spontano nadolazećih ideja. Istraživači iz Indijane ispitivali su ovo stanovište tako što su zatražili od nekoliko grupa studenata da razmisle o nazivima za tri različita proizvoda. Polovini ispitanika rečeno je da se pri potrazi za imenom suzdrže od međusobne kritike, dok je preostalima zadato da iznesu kritički stav o svakoj iznesenoj ideji. I ponovo, nezavisne sudije dale su svoju reč. Grupe koje su bile naoružane kritikom dale su više ideja, ali obe grupe su dale jednako dobre ideje. Suzbijanje kritičkog odnosa prema idejama dalo je samo loše ideje. Nastupajuća istraživanja samo su potcrtala ovaj zaključak.

Istraživanje brejnstorminga kao prakse ima jasan ishod. Najbolji način da se stvara jeste da čovek radi sam i da procenjuje rešenja onako kako se ona nameću. Najneproduktivniji način za stvaranje je rad u velikim grupama i suzbijanje kritičnosti spram ostvarenog. Stiv Voznijak, uz Stiva Džobsa koosnivač kompanije Epl, nudi sličan savet:

„Radite sami. Napravićete revolucionarna dostignuća ako radite na svoju ruku. Ne u kolektivu. Niti u okviru tima.“

Brejnstorming ne uspeva zato što je po sredi doslovno odbacivanje uobičajenog načina razmišljanja – odvija se u skokovima, a ne u logičnim koracima – ujedno, i zbog svoje pretpostavke da je imati ideje jednako biti kreativan. Posledica toga je da skoro svi imaju ideju o tome da je važno imati ideje. Kako to lepo kaže pisac Stiven King, pitanje koje je najčešće postavljano piscima pri potpisivanju knjiga ujedno je pitanje na koje najčešće nema odgovora i glasi – “Odakle vam dolaze ideje?”.

Ideje su kao seme, ima ih na sve strane, ali retko koje uspe. Uz to, ideje su retko originalne. Poterajte nekoliko grupa ljudi da brejnstormuju na istu temu u isto vreme i dobićete gotovo isti rezultat. Ovo nije manjkavost brejnstorminga; u pitanju je istina koja se odnosi na svaku vrstu stvaranja. Jer, sve kreacije se odvijaju u skokovima, ne u postupnim koracima, mnoga dostigunća stvorena su u isto vreme na različitim mestima onda kada različiti ljudi prate slične staze, potpuno nesvesni jedni drugih. Na primer, četvoro različitih individua otkrilo je sunčeve mrlje 1611. godine; petoro ljudi parobrod u periodu od 1802. do 1807. godine; šestoro njih došlo je na ideju o železnici u razmaku od 1835. do 1850.; a, dvoje njih izumelo je silikonski čip 1957. Kada su se politikolozi Vilijem Ogburn i Doroti Tomas pozabavili ovim fenomenom, pronašli su 148 slučajeva ljudi koji su u isto vreme došli do istih ideja i ustanovili da će broj rasti ako se njihovo istraživanje nastavi.

Imati ideje nije isto što i biti kreativan. Kreacija je egzekucija, a ne inspiracija. Mnogi ljudi imaju ideje; samo neki preduzimaju nešto da ostvare zamišljeno.

(Prevela s engleskog Kristina Đuković)

Podeli s drugima