„Strah od daha” i „Čuvarka sećanja” – Ana Vranić Gajić


Primetno je da od prve do poslednje knjige Ana Vranić Gajić ostaje dosledna u stilu, ali se menja u strukturi na najbolji način


Za tri godine Ana Vranić Gajić objavila je četiri knjige priča. Tokom ove, 2021. godine, izašle su dve: Strah od daha i Čuvarka sećanja.

Prva knjiga (Strah od daha) jesu bolnički zapisi dok je bolovala od korone. Iako je mislila da priče iz protekle godine skupi u jednu knjigu, pratioci su joj sugerisali da ovo bude odvojena knjiga i – nisu pogrešili. O pandemiji se može pisati na razne načine, ali teško ćete pronaći nekog ko na mestu bolesti, vanrednih okolnosti i teških životnih priča uspeva da pronađe lepe momente i da, uprkos okolnostima, vrca od pozitivnih misli i optimističnih nadanja. Pored boravka u bolnici i svega što je u njoj zatekla i doživela, kao i životnih priča ostalih bolesnika, lekara, sestara i volontera, tu je i vreme pre odlaska u bolnicu, kao i maštanja o onome što će biti posle. I u najgorim vremenima dešavaju se lepe stvari, život pulsira neprekidno, radost pronalazi i u, za neke, neprimetnim stvarima. To je – Ana.

U drugoj knjizi – Čuvarka sećanja, nailazimo na Anu na koju smo navikli: vedru, radosnu, autentičnu, s bogatim rečnikom i retkim darom da upija sve oko sebe, svaki damar života zabeleži na poseban, samo sebi svojstven i prepoznatljiv način.

Primetno je da od prve do poslednje knjige ostaje dosledna u stilu, ali se menja u strukturi na najbolji način. Dok je u prvoj knjizi (Priče ispod trešnje) najveće iznenađenje (i vrednost) bio jezik, sada se može reći da je uspela da, poput Čehova – „sabije život u orahovu ljusku”. Svaka crtica iz života, u tek jednom ili najviše tri pasusa, opisuje ceo život, ili da, nasuprot tome, napravi priču tek na osnovu jedne slike koja bi običnom posmatraču odmah iščilela iz sećanja. Ona u svemu svojim veštim okom vidi priču i kao neki univerzalni senzor sve upije i oseti.

Još jedna razlika u odnosu na prethodne knjige pobuđuje pažnju – više je takozvanih „beogradskih” priča. Njene knjige su svojevrstan dokument vremena, lako nas Ana uvodi u atmosferu i karaktere i čini da stvorimo živu sliku, kao da se sve odigrava pred nama, neretko imamo osećaj da i sami u svemu pročitanom učestvujemo.

Podeli s drugima