Godišnje liste 2018: Đorđe Bajić


Šest najvećih filmskih razočarenja u protekloj godini – izbor Đorđe Bajić, filmski kritičar


PEDESET NIJANSI: OSLOBOĐENI

Famozna erotska trilogija zasnovana na romanima E.L. Džejms je okončana. Znači, naslov ne laže – oslobođeni smo! Prva dva dela su bila slaba i nemaštovita, ali je treći ubedljivo najslabija karika. Džejmi Dornan i Dakota Džonson su digli ruke. Odradili su ovo za pare, vidno nezainteresovani za uloge koji tumače. Dakota u filmu čak prevrće očima – ne iz lika, nego kao neko kome je jasno gde se nalazi i kome je svega dosta. A reditelj Džejms Foli je to prevrtanje očima zadržao u filmu. Možda je to neka njegova mala osveta što se uopšte upustio u ovako nešto, ne znam. Ili se nije unosio, pa prevideo. Kako god, Kristijan Grej i Anastazija Stil su u Oslobođenim kao dve klade, a film u celini je krajnje tupav trilerčić s nekoliko dosadnih scena seksa.

 

TOMB RAIDER

Uz avanture pljačkašice grobnica Lare Kroft odrastale su generacije, video-igre u kojima se pojavljuje ova neustrašiva avanturistkinja donele su mnogo lepih trenutaka milionima igrača. Dva filma s Anđelinom Džoli nisu bila baš sjajna, pa se ideja o novom filmu, ovog puta s Alisijom Vikander kao Larom Kroft, činila kao nešto što ne može da omane. Avaj… Prvih pola sata je još i gledljivo, ali kako priča odmiče, sve je očiglednije da tu nema nimalo svežine. Paradoksalno, silazak u grobnicu u završnici je najslabiji deo filma. Tanak scenario i rutinska režija odnose danak, pa film u jednom trenutku postane zamoran za gledanje.

 

NEBODER

Dvejn Džonson, poznatiji kao Rok, glumi u ovoj trećerazrednoj imitaciji klasičnog akcijaša Umri muški. Neboder, američka koprodukcija s Kinom, krajnje je nenadahnut film, nepopravljivo neuzbudljiv iako je na lažne eksplozije potrošeno brdo para. Dvejn Džonson je na auto-pilotu, a o rupama u zapletu i raznoraznim scenarističkim budalaštinama bolje i ne započinjati priču. Doduše, lepo je ponovo videti Niv Kembel. Veteranka serijala Vrisak u dobroj je formi, pa je time veća šteta što je u Neboderu protraćena u tipskoj ulozi žene glavnog junaka. Ako vam se gleda nešto baš mnogo tupavo, možda i pronađete neki kvalitet u ovom rutinskom akcijašu. Na primer: tokom filma možete slobodno kuckati po telefonu bez straha da ćete propustiti nešto važno.

 

OPATICA IZ PAKLA i NOĆ VEŠTICA

Ova dva horora su prošle godine bili ogromni bioskopski hitovi, bez obzira na to što se radi o veoma slabim ostvarenjima. Opatica iz pakla je puna opštih mesta i ofrlje snimljena. Scenario je potpuno pogrešno postavljen, napetosti nema. Nova Noć veštica ima nekoliko aduta: pre svega raspoloženu Džejmi Li Kertis i prilično zadovoljavajuće završno suočavanje Lori Stroud i Majkla Majersa, ali ukupno gledano ovaj nastavak nije ni blizu eleganciji i snazi Karpenterovog izvornika. Najveći problem filma je iznenađujuće slab scenario koji je nepotrebno razuđen i krcat pogrešnim odlukama.

 

MAMA MIA! IDEMO PONOVO

U nedostatku novih ideja, nastaju nastavci… I kad treba i, još češće, kad ne treba. Drugi deo popularnog mjuzikla rađen je po šablonu. Red priče, red pevanja. Kao kad se slaže torta. Pesme grupe ABBA variraju – ima nekih zaista loših i opskurnih, ali ima i hitova. Lili Džejms je najbolja u filmu, prirodna i raspevana, s plavom kosom obasjanom dalmatinskim suncem, dok se Meril Strip pojavljuje na samom kraju i prisutna je manje od deset minuta, što je iznenađujuće. Ili nije. Štedelo se, evidentno, pa su i Pirs Brosnan, Stelan Skarsgard i Kolin Firt u nastavku mnogo manje zastupljeni nego u prvom delu. Sredina puta, bez prave strasti i emocije. Rutinski ples na poznatu muziku.

 

Podeli s drugima