Saradnik SlovoPresa iz Zagreba spremio je listu od pet albuma iz prethodne godine

 

Ako nešto volim čitati u muzičkoj literaturi, to su top-liste najboljih ostvarenja, nebitno mjeseca, godine, dekade, svih vremena. Pažljivo mjerkam koji je album na kojem mjestu, pri čemu je neoprostiv grijeh ako su na vrhu „krivi” albumi. Autor liste se suočava s epitetom „neznalica”, „ignorant”, „otromboljeni novinar”, jer, naravno, ja znam bolje, i prvom prilikom autoru liste šaljem mail sadržaja „zašto ti je taj album četvrti, a ovaj – drugi, jer nema logike”.

Ako nešto ne volim kod pisanja o muzici, to su top-liste najboljih ostvarenja, nebitno mjeseca, godine, dekade, svih vremena. Mrzim ljude koji pažljivo mjerkaju koji je album na kojem mjestu, zašto sam više nahvalio album na petom mjestu, nego onaj na trećem. Čitatelje takvih lista, naročito one koji se usude prigovoriti takvom fantastičnom izboru, nazivam „opsesivno-kompulzivnim, sitničavim udavima”… što bi bilo bezobrazno… da, kao što vidite, ni sam nisam jedan od njih.

Ukratko, sam sam sebi iskrenuo ruku i probao sastaviti listu od pet albuma koji su mi ostavili najjači utisak u 2016. Ne pitajte za vremensku konzistenciju, nemojte mi niti slučajno doći s pitanjem „zašto si u ovom tekstu spomenuo ovo, a ne ono”. Jer nisam i neću! Hoću li za godinu-dvije imati drugačiju listu albuma iz 2016? Naravno!

Namjerno sam izostavio Davida Bowieja, Iggyja Popa i Leonarda Cohena. Htio sam ovoj listi dati osoban pečat, učiniti nešto što mi inače teško ide, a to je maknuti se od mračnih tema. Nisam uspio, ali neka uđe u zapisnik da sam probao.

5. Maren Morris – Hero

Dvadesetšestogodišnja Teksašanka je izdala album koji se, gle čuda, bavi – mladenačkim problemima. Iako je 2016. ponudila more surovih i sumornih vijesti, i dalje postoje mladi koji imaju svoje male velike probleme o kojima žele komunicirati kroz pjesmu i to treba zapamtiti. Ljubavni slomovi, provodi s izgubljenim slučajevima, uživancija u muzici dok se vozi u autu, samo su neke od tema koje istražuje Maren Morris na svom debiju. Njen vokal će podsjetiti na Adele, napominjem – samo podsjetiti. Ostatak je Maren i samo Maren, koja će svoje vršnjake zaintrigirati svojim intrigantno ispričanim i otpjevanim pričama, a starije podsjetiti da života ima i mimo Dnevnika, udarnih vijesti, i katastrofičnih najava. Country, gospel, pop, malo elektronike i mnogo srca daju album koji je u kontekstu dominantnih tema u 2016. gotovo pa aberantan, a zapravo je obična mladenačka ploča napravljena od mlade cure pune duha za mlade ljude koji imaju pravo na mladost i u 2016. i u 2017.

 

 

4. Drive-By Truckers – American Band

Raspaljene gitare paraju nebo, a Patterson Hood i Mike Cooley zgađeno pjevaju o pred-Trumpovskoj Americi, punoj cenzure, propale političke korektnosti i stalnom zveckanju oružjem. Njihova viđenja Amerike se bez problema mogu preseliti na područje nekadašnje Jugoslavije, raščerečene u konstantnim ratnim ruminiranjima po prošlosti koja postaje sadašnjost, budućnost i vječnost, dok političke glavešine potiho ubiru novce za držanje svog naroda prestrašenim, izmanipuliranim i u tihom ratu s podjednako prestrašenim i izmanipuliranim građanima susjednih država. Rock je davno postao politički aktivan, na ovom je albumu dobio svoju posebnu vizuru i poseban komentar recentnih događaja. To nisu agit-propovske pjesme, to su priče o rastavljanju, o namjernom pravljenju nepravdi da se zavade ljudi koji se ne poznaju, to su gitarski epovi o spuštanju lopte na zemlju i i pozivi na upotrebu zdravog razuma i kritičkog razmišljanja.

 

 

3. Sturgill Simpson – A Sailor’s Guide To Earth

Nekadašnji marinac, liječeni alkoholičar i aspirirajući muzičar Sturgill Simpson, dobio je veliki zamah kad su mu Mick Jagger i Martin Scorcese ukazali čast da napiše i otpjeva temu za seriju Vinyl, koja je unatoč ambicioznom početku i velikim očekivanjima plesala samo jedno ljeto. Sturgill pak ima malo više sreće, obdaren glasom koji će podsjetiti na Vana Morrisona, zamjetnim talentom i istinskom željom za iskupljenjem, Simpson je 2016. podario album koji inspiriran rođenjem svog sina, istinski prosvjetljen tim događajem. U moru negativnosti koje se lijepe poput žvakaće za cipelu, Simpson je hrabro udahnuo mnogo pozitive u ovaj album i niti u jednom trenutku nije zazvučao patetično ili naporno. Soul, funk, zidovi puhačkog zvuka daju snagu i inspiraciju – nešto što će nam svima trebati u životu. Osim toga, čut ćete vrlo zanimljivu obradu Nirvane In Bloom.

 

 

2. Margo Price – Midwest Farmer’s Daughter

Odbacite sve suvremene PR priče – tko ne bi bio zainteresiran da čuje damu za koju se njen muž žrtvovao tako što je prodao jedan od dva auta da bi je, čuvši snimljeno, u svoje okrilje preuzeo Jack White? Tko ne bi volio čuti damu koja je imala i zatvorskog staža (i o tome napisala pjesmu)? Na svom solo-debiju Margo besramno pjeva o manje ili više dozvoljenim užicima kao da je riječ o poticanju na makrobiotsku prehranu, dug život i vječno blaženstvo. Većinu tih harmonijskih progresija ste već negdje čuli, to je country u kojem nema novih instrumenata, nema nekih ludih novih zvukova, ali ima mnogo neposrednosti i topline. Pijanice, lole i dangube nikad ne spavaju, i to dokazuje Midwest Farmer’s Daughter. Tijekom slušanja ovog albuma miris razvrata dolazi iz vašeg zvučnika.

 

 

1. Nick Cave and The Bad Seeds – Skeleton Tree

U moru tužnih albuma (Cohen, Bowie, Pop) koji se nose sa smrti ovaj mi je ipak najviše zapeo za uho i najviše sam ga slušao. Kontekst nastajanja albuma je poznat: veći dio albuma je već bio koncipiran kad je Caveu smrtno stradao 15-godišnji sin. Na ovom albumu instrumenti ne sviraju, oni bruje i stvaraju atmosferu iskupljenja u kojoj Cave mirno zbraja svoje životne račune pred slušateljem kao pred svećenikom. „Nakon što sam izgubila kćer, prestala sam se ičeg bojati jer više ionako nemam što izgubiti”, davno mi je rekla kolegica koja je kao i Cave bila suočena s teškim gubitkom, i čini mi se da je na ovom albumu i Cave kao smrtan čovjek svjestan svoje nemoći da išta promijeni, no svjestan je da nakon ovakvog gubitka nema puno toga što ga može prestrašiti. Skeleton Tree je četrdeset minuta veličanstvenog stoicizma.

 

Podeli s drugima