Svedoci svojih života


Upalio je auto i krenuo ka njoj, s nadom da će ona prekinuti i konačno staviti tačku na njih jer on, kukavica, nije imao snage za to


Radica Milovanović

Dok je silazila niz stepenice zgrade, videla je dvoje klinaca kako se ljube. Misli su nastavile da lutaju tamo gde su već pet godina. Toliko je netaknuta u svom braku. Tešila je i teši sebe da nije sve u seksu, laže se bezočno. Htela je da ga pita mnogo puta zašto je više ne želi. Plašila se odgovora, znala ga je, a nije htela da zna. I gledala se često u ogledalo, nije imala salo, grudi su joj i dalje bile čvrste, guza isto. Na nogama je imala celulit tek kad sedne, ovako se nije video. Oko očiju bore tek kad se nasmeje. Znala je da joj ništa ne fali i čekala je, čekala pet godina svog muža da je ponovo pogleda kao ženu. Kao onda kad su se upoznali, kad su vodili ljubav više puta na dan, svakog dana, svuda, kad je voleo pogledom, skidao njim. Kad je njegova žudnja za njom bila neprestana. Tako su dobili Anju koja je ove godine pošla u prvi razred osnovne škole.

I juče, dok su ručali, pričajući o njenoj školi, tražila je taj pogled. Nije ga bilo. Ugašen je. Dok je žurno, kao i svakog dana ustajao, gledala je njegovo zrelo, ali zategnuto telo dok je spuštao poljubac na Anjinu kosu, osetila je njegov muški miris.

Ali on je bio samo otac, neko ko je ispunjavao svoje obaveze prema detetu, i to je sve.

Opet je otišao na posao, ostajao je tamo do kasno u noć. Dok se izveštačeno smešila, da bi Anja imala lepu uspomenu na detinjstvo i ručak s roditeljima, izlet, godišnji odmor, zološki vrt… u njoj je opet umirao deo nje.

Svedoci svojih života

On je morao da bude svaki dan sa Žanom. Nekoliko sati njegovog ukradenog života. Voleo je vreme s njom. Istina je da je počelo sve sa seksom. Hemija među njima osećala se u vazduhu. Nikad nije mislio da će prevariti ženu, voleo je, ali ovo je bilo nešto drugo. To drugo je trajalo pet godina. Znao je da ih obe čini nesrećnima, ni on nije bio srećan, a opet, nije mogao da se odrekne bilo koje. S jedne strane su bile Jelena i Anja, porodica. Zakleo se da će imati svoju porodicu, da nikad neće uraditi ono što je njegov otac uradio njegovog majci. Ostavio je, ostavio ih je zbog druge žene. Čitavog života je mrzeo tu ženu koja mu je uzela oca, mrzeo je i oca zbog majčinih suza i samoće. I muke da pred njim glumi sreću, da skuplja osmeh i novac za njega.

A onda mu se desila Žana.

Kao da ga je magnetom vukla sebi. Žana, koja svaki dan sprema ručak za njega, ide sama na godišnje odmore. Ona je sama ili s drugaricama za sve praznike. Jer on ispunjava porodične dužnosti. Svako jutro mu je donosilo grižu savesti, svakog dana je vagao, svakog dana ih je gledao i mrzeo sebe. Postao je svoj otac, a od Jelene pravi svoju majku. Tešio se da nije, jer je još s porodicom, a znao je da je to obmana za sve njih. Ali nikako nije želeo da Anja ima isti osećaj kao on kroz detinjstvo i mladost. Žana ga strpljivo čeka, voli, nada se, pa prestaje da se nada. Jelena ga svaki dan pogledom pita sve ono što ne želi da zna, a on ne sme da kaže. Njene tužne oči ga progone, Žanine takođe kad svako veče krene od nje kući. Jedino su Anjine vesele i njen smeh s rupicama na obrazima mu vraća radost života na tren.

On je kriv, znao je to.

Pitao se da li će Anja osetiti da nešto nije iskreno u odnosu njenih roditelja, da li će to sutra reflektovati na svoje veze i porodicu. To mu je psihijatar, kod kog je počeo da ide, rekao. Sedeo je često, kao i sada, u automobilu, ne znajući gde da ode i kome da se vrati. Obe su ga čekale. Obe nesrećne, s osmesima koje nije zaslužio. Znao je da on mora da preseče, ali nije znao kako i gde. Život bez Žane bi bio neživot, a opet, ona treba da se uda i stvori svoju porodicu. Želi dete s njim. Prepirke su skoro svakodnevne. Dali su i uzeli sebi pet godina. Dali su ljubavi da živi, a pretvara se u gorčinu.

Upalio je auto i krenuo ka njoj. Uvek s nadom da će ona prekinuti i konačno staviti tačku na njih jer on, kukavica, nije imao snage za to.

 

Podeli s drugima