Skriveni jeretici – Ayala Fader (Princeton University Press)
Skriveni jeretici pokazuju svu tragediju, komičnost i lepotu naših različitosti koje polako uništavaju mediji i sredstva komunikacije. Svi postajemo jedno, ali ujedno i to jedno nosi u sebi neku klicu razdora
Darko Doni
Moram da priznam, polako odustajem od „proučavanja” hebrejskog jezika i jevrejske kulture. Nemojte pogrešno da me shvatite, ali situacija je abnormalno komplikovana. Ako ništa, bar procentualno, podneli su najveći danak od svih nas, nesavršene, primitivne, razdražljive, prelepe ljudske rase.
Tema knjige Ayale Fader je kako se ultraortodoksni vernici, dakle ne oni većinski Jevreji, u ovom primeru Hasidi, (ne)snalaze s najnovijim tehničkim novotarijama i dostignućima savremene svakodnevice. Poznato je da su čvrsti u veri i ubeđenjima, da poštuju pravila i zapovesti, njih, ako se ne varam – 613. Ta su pravila nastala još u vremenima kad mnoge alatke nisu postojale, vrhovnici se i dalje raspravljaju. I kako mi jedan poznanik reče: „Jedno selo, dve sinagoge, dva Jevrejina, tri mišljenja.”
Zna se, recimo, da na Šabat mogu da zamole druga gojima da upali svetlo umesto njih. Kakva je situacija npr. s radoznalom decom i mobilnim telefonima i tabletima, to možete tek da zamislite.
Ovo delo pokazuje svu tragediju, komičnost i lepotu naših različitosti koje polako uništavaju mediji i sredstva komunikacije. Svi postajemo jedno, ali ujedno i to jedno nosi u sebi neku klicu razdora. Znamo da to nešto između ljudi postoji, nešto jako, nešto što nas spaja i razdvaja. Šta je to? Nemam pojma. Novac. Naravno.
Sumnje rastu i dovode sve autoritete u pitanje. Hasidi pokušavaju da stvore jedan paralelni svet čak i u tom tehnološkom smislu (košer društvene mreže, mobilni telefoni), često nailaze na nerazumevanje okoline i primorani su da u svom mikrokosmosu idu uvek korak dalje i budu čak i na tom planu ispred svih. Veoma opasna tematika. Nema sumnje.
Ono što sve vernike, a Haside naročito zabrinjava jeste zavisnost koju tehnologija izaziva u nama, naročito kod mlađih i nezaštićenih. Ali da budem iskren do kraja, i progrešno shvaćena vera može da pređe u zavisnost.
Autorka je veoma oprezna u izlaganjima, iako se sve bazira na dokumentarnom materijalu. Sagovornici su često odbačeni i od svoje zajednice i od okoline. Ljudi koji su godinama vodili dvostruki život. Veru praktikovali javno, kod kuće, ali ipak nalazili neke sporedne puteve (backdoor) da zadovolje svoje strasti i potrebe. Tu mora mnogo da se pazi, vera, ne samo jevrejska, razapeta je na stubu srama. Mnogi je vide kao glavnog krivca za svu nesreću ovoga sveta. Meni lično se dopada ideja da bar malo budemo „različiti”. Ne po džepu, ako na to mislite, nego po viđenju sveta. Inače svi gubimo perspektive.
Tu je i jedna vrlo lepa ali potresna priča o očajnom mužu jer ga voljena supruga ne razume. Na kraju napušta i njega i njihovu zajednicu i njihove potomke. Zar toga nema kod svih? A ne samo kod Hasida. Nešto kao kad nestaju tajne između ljubavnika. Ne moramo svi da se volimo javno.
Navodi se i priča o skrivenom tinjajućem sukobu ortodoksnog i državnog psihoterapeuta. Da se naježiš. Intelektualni Njujork naravno ima svoju verziju priče.
Veoma lepa intimna knjiga koja mnogo toga razotkriva, ali i donosi mnogo više magle i neizvesnosti na ovom osetljivom i trusnom terenu. Namenjena pre svega odbačenim osobama. Bar lični osećaj. Nadam se da se varam u slobodnoj proceni.
Čitanje je skupo.
Ostavite odgovor