Nova mapa/Energija, klima i sudar nacija – Daniel Yergin (Penguin Books)


Po Yerginu, u knjizi Nova mapa, energetsku sliku sveta trenutno kroje tri nacije: Amerikanci, Rusi i Saudijci. Postoje četiri tačke oko kojih se sve vrti i okreće


Darko Doni

Kakva bliska i dalja budućnost očekuje naredne generacije? Pitanje na koje je teško dati adekvatan i precizan odgovor. Svake godine se u moru knjiga pojavi neko zvučno delo koje budi pažnju široke publike. Takav je i bestseler Nova mapa Daniela Yergina, američkog publiciste i istoričara, dobitnika Pulicerove nagrade. Ukus i inteligenciju mase ne treba potcenjivati, ali ni preterano uzimati zdravo za gotovo. Zaista je teško predvideti globalne tokove, iznenađenja je na pretek.

Po Yerginu, energetsku sliku sveta trenutno kroje tri nacije: Amerikanci, Rusi i Saudijci. Postoje četiri tačke oko kojih se sve vrti i okreće:

  1. Amerika kao još uvek dominantna ekonomija;
  2. Kina kao nadolazeća sila;
  3. Rusija kao najveća država po površini i najbogatija sirovinama;
  4. Srednji istok, demografski i strateški važan prostor.

Po važećim statistikama, poznati izvori nafte dovoljni su za snabdevanje svetske ekonomije u sledećih 45 godina. Vrhunac potražnje se očekuje oko 2031. godine. Globalno zagađenje i ograničenost resursa guraju trenutno u prvi plan potrošnju prirodnog gasa i gasa iz škriljaca, tako da se npr. u Sjedinjenim Državama trenutno već više od trećine energije osvaja iz proizvodnje gasa. O gasovodima iz Rusije prema Evropi, pa i novim gasnim poljima od Katara, Indonezije, pa do obala Kipra i Izraela, piše se po medijima svakodnevno. Veliki su politički potresi povezani s ovim energentom. S jedne strane, želi se očuvanje političke samostalnosti, s druge obezbeđenje povoljne energije za održivi rast i razvoj nacionalnih ekonomija.

Teksaška naftna polja druga su po veličini nakon saudijskih i umnogome utiču na konačnu cenu na svetskom tržištu. Ali, kao što je već rečeno, rezerve nisu za sva vremena i već se planira budućnost kad nafte više ne bude na tržištu.

Sjedinjene Države već su isprepletene s više od 200.000 milja naftovoda. Velike količine nafte i tečnog gasa izvoze u treće države. Šezdeset odsto gasa koji troši Meksiko, potiče iz njihovih izvora, Južna Koreja je najveći potrošač američkog gasa. A i enormne količine gasa i nafte koje pokreću kinesku ekonomiju dolaze iz Amerike.

Po Vladimiru Putinu, energetika igra ključnu ulogu u novoj geopolitičkoj karti sveta i igrama koje se dešavaju na njenoj pozornici. Trideset odsto bruto proizvoda Rusije bazira se na nafti i gasu. Više od polovine izvoza i polovina državnog budžeta otpada na energente. Velika nalazišta otpadaju na regione Volge-Urala i Zapadnog Sibira. Niske cene nafte i naftnih derivata na svetskom tržištu bile su i jedan od ključnih razloga za raspad SSSRa, velikog izvoznika, tako da današnja Rusija vodi veoma mudru i opreznu spoljnu politiku, baziranu na ovim iskustvima. U knjizi je iznesena i jedna kratka analiza tragičnog, bratoubilačkog sukoba između Rusa i Ukrajinaca, između ostalog i zbog gasnog tranzita (Bratstvo, Sojuz) i nekih sličnih pitanja i pretnji koje su se pojavile u novije vreme.

U moru terminala s tečnim gasom i konkurentskih gasovoda, stvara se pomalo mračna slika Evrope razdora i Evrope budućih sukoba, što nadamo se i ne mora da odgovara slici stvarnosti koja nas očekuje.

Kao jedno od ključnih pitanja daljeg razvoja sigurnosne situacije Yergin navodi mogući sukob Rusa i Amerikanaca oko centralnoazijskih država: Kazahstana, Kirgizije, Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana plus Azerbejdžana. Iako je uticaj Kine u ovim oblastima evidentan, kroz brojne investicije i uvoz sirovina, Amerikanci se pozivaju na bolna iskustva s iračkom okupacijom Kuvajta i potresima na globalnom tržištu koje sebi ne smeju da dozvole po drugi put. Rusija se, naravno, poziva na istoriju i na tradicionalno jake kulturne, ekonomske i vojne veze s ovim regionom.

Kad je reč o Kini, autor iznosi zanimljiv podatak i očigledno poređenje da Kina i Amerika zajedno troše više od pola svih sredstava za vojsku i naoružanje na svetu. Kina je po kupovnoj moći već pretekla Sjedinjene Države i dalji neometan i vrtoglav rast ekonomije očekuje se i u narednom periodu. Kao jedno od potencijalno najopasnijih svetskih žarišta navodi se Kinesko južno more kroz koje na brodovima prolazi skoro jedna trećina svetske trgovine. Brojni su incidenti između Kine i susednih država, kineske topovnjače za sada vodenim topovima teraju neprijateljske mornare, a s američkim marincima nekoliko puta su se umalo sudarili i pukom srećom nije došlo do sukoba.

Godine 2014, ISIS, Islamska Država Iraka i Sirije, zauzela je velike oblasti istočne Sirije i zapadnog Iraka. Sukobi s ovom paravojnom formacijom trajali su dugo dok nisu skoro u potpunosti uništeni. Mapa Srednjeg istoka, koju su za vreme Prvog svetskog rata nacrtali britanski „torijevac” Mark Sykes i francuski diplomata Francois Georges Picot, umnogome se poklapala i prelamala s granicama kalifata moguće Islamske države koju su za sebe proklamovali ISIS i njihovi sledbenici.

Pitanje Irana i nadmoći u islamskom svetu i dalje su goruće teme na Srednjem istoku. Neki analitičari zameraju Amerikancima da su uništili prirodnu ravnotežu u ovom delu sveta upadom u Irak i faktičkim slabljenjem do uništenja ove države, uneli novo seme razdora između Muslimana.

Poput trilera čitaju se redovi u kojima se opisuju pregovori država OPECa i drugih proizvođača nafte između 2014. i 2016. godine kad su cene pale i kad je ponuda preplavila tržište. Mudrost su pokazale vlade Rusije i Saudijske Arabije, verovatno iz nužnosti, jer su najviše patili budžeti navedenih država. Samoregulisanje tržišta i zakoni ponude i potražnje, ne samo da su se u ovom slučaju pokazali opasnim po svetski mir i očuvanje čovekove sredine, nego su potvrdili i nužnost prisebnosti i dogovora vođa država u ključnim trenucima.

Poslednji deo knjige o obnovljivim izvorima energije i novim tehnologijama uglavnom nije tako zanimljiv i atraktivan. Ne zbog tematike. Čisto iz tog razloga što se većina podataka može naći u dnevnoj štampi i u stručnijim komentarima na internetu. Autor je ipak stara garda političkih komentatora i geopolitičara.

I danas, godinu dana po izlasku ove studije, možemo da konstatujemo kako se brojna koplja lome po pitanjima koji put je ispravan, a koji pogrešan. Karte se svakodnevno mešaju, mnogo se diskutuje i radi. Jedino što je sigurno jeste to da našem potomstvu ostavljamo nesigurnu i neizvesnu budućnost. Možda baš iz tog razlog što ni naši preci naspram nas samih nisu bili puno bolji i odgovorniji. Tužno.

 

Podeli s drugima