nightcrawler

Šta o jednom od najupečatljivijih filmova sezone misle Kristina & Marko?

Kristina Đuković i Marko Nikolić

Marko: Hej, meni je Gilrojev režiserski debi jedan od jačih filmova koje sam pogledao u poslednje vreme i sigurno jedan od najpamtljivijih iz prethodnih nekoliko godina. Verovatno zato što me podseća na umetnička dela koja od ranije volim, a opet ne liči ni na jedno od njih. Svakako da je podtekst Deborovo Društvo spektakla i njegova metastaza u doba postinterneta. Što se tiče filmskih dela, odmah padaju na pamet klasici kao što su Peeping Tom, Network i Videodrome. Zanatskom svedenošću se oslanja na Drive, a ideološki je dovođenje prvog dela Wall Streeta do krajnjih konsekvenci.

Nekako mi je najzahvalniji za poređenje Skorsezeov Vuk sa Vol Strita, a ta komparacija stopostotno je, što se mene tiče, na strani Noćnih hronika. U prvom slučaju imamo čoveka koji manipuliše tržištem, a u drugom junaka koji mora da se pretvori u algoritam da bi razmišljao kao tržište. Ono što Skorseze glamurizuje, Gilroj mrači i na tome mu treba odati meta-počast – zato što je uspeo da plasira svoj stav a da izbegne zamku moralisanja i usiljenog aktivizma. Pri tom je super zabavan i subverzivan jer podriva iz temelja postmoderne ideje zabave i subverzivnosti. Ukratko, kultni film, čije sam gledanje dugo odlagao zbog podeljenih mišljenja ali je zadovoljstvo po odgledanom bilo tim veće.

Kristina: Najzanimljivija mi je satirična nota filma. Pod tim mislim na odnos glavnog junaka i njegovog uposlenika, kojim se karikira savremeni maloprivrednički optimizam. Bilo ko od nas ko se našao u koži suvozača glavnog junaka lako će prepoznati i nasmejati se na podsećanje kako je to kada vas neko manično ubeđuje da sigurno hrlite ka poslovnom uspehu. Iako vam zdrav razum sve vreme govori, baš kao i zbunjenom partneru glavnog junaka, da imate posla sa ludacima.

Pored toga, Noćne hronike poseduju neobičnu oštrinu i kritičnost kakva je bila uobičajena u američkim filmovima iz sedamdesetih godina kao što je npr. Pasje popodne, I konje ubijaju, zar ne? i legendarno Strašilo sa Alom Paćinom i Džinom Hekmanom u glavnim ulogama.

Marko: Obožavam taj film!

Kristina: Treba pomenuti i da je Džejk Džilenhol savršeno dozirao i do kraja gradirao psihički razvoj glavnog junaka, tako da bude savršeno jasno da je ambicija društveno posredovana bolest.

Marko: Još sam od Boška Milina i njegovog prikaza Rana u XZabavi naučio da film mora da ima bar jednog pozitivnog lika. Ovde je u tom smislu mrtva trka, ali lik suvozača spasava Noćne hronike od pada u tu provaliju.

Kristina: Mislim da ni glavni junak nije prikazan kao negativac jer se iza oklopa koji mu nameće borba za opstanak i uspeh vidi ranjiva i gotovo neformirana, dečija ličnost, nešto slično glavnom junaku u Ponoćnom kauboju, mada naravno, tamo je to urađeno sa mnogo više naklonosti, a manje satire.

Skoro da sam zaboravila na postojanje Rene Ruso, koja je ovde fenomenalno prikazala masku moći koja se kruni kako postaje jasnije da je ona njen talac.

Marko: Hehe, nisam ni prepoznao Rene Ruso, ali istina je to što kažeš. Mnogi pominju i Taksistu, mada su u tom smislu svedenosti sveta za sebe meni Noćne hronike sličnije Whiplashu, odnosno Ritmu ludila, kako ga ovde prevedoše.

Kristina: Jedan je Taksista!

Marko: Ubeđen sam da će za najdalje 50 godina neko uskliknuti i jedne su Noćne hronike!

Kristina: Videćemo ali mislim da Noćne hronike, za razliku od Taksiste, koji se bavi univerzalnijim unutrašnjim dilemama svog junaka, satirično slika jedan prolazni fenomen od spolja.

Marko: Sumnjam da je neko pre sto godina mislio i da će se dela Radoja Domanovića i Branislava Nušića danas smatrati za sam vrh srpske književnosti. Posebno bode oči njihova aktuelnost. Nažalost, mnogo šta od te prolaznosti vremenom dobija neprolazni sjaj. Mada, voleo bih da si u pravu.

Kristina: I ja! (opšti smeh)

Podeli s drugima