Malo o Milanoviću

---

Razgovor Zorana Milanovića i branitelja − velika medijska prevara

---

Zoran Tučkar

Vjerojatno ste čuli ili sreli osobu s kojom ste imali ovakav razgovor:
− Jeste li preslušali cijeli razgovor Zorana Milanovića i branitelja?
− Ne, taman posla, i ovo što sam pročitao/pročitala u xy novinama mi je dovoljno. Idiot, luđak, ratni huškač, ustaški unuk…

Potpisnik ovih redaka si je dao truda pa je preslušao svih 65 minuta razgovora Zorana Milanovića i 11 hrvatskih branitelja, i da ne trošim Vaše dragocjeno vrijeme, bila je to fina edukacija iz područja medijskih manipulacija i vađenja izjava iz konteksta. Zoran Milanović nije najuglađeniji tip na svijetu, razumijem da postoje ljudi koji ga ne mogu podnijeti, razumijem da, pišući ovaj tekst, i sam radim Sizifov posao, no čovjek je u tih 65 minuta rekao neke stvari koje nisu dospjele do naslovnih strana jednostavno zato što nisu dovoljno senzacionalne.

Recimo, rekao je ljudima od kojih neki podržavaju razbijanje ćiriličnih tabli u Vukovaru da su Srbi u Hrvatskoj naši sugrađani, i da ih želi prigrliti. Ona famozna priča „deda mi je bio ustaša” iskorištena je za poantu „u mojoj obitelji pomirba je počela 1946.”, za ustaški pozdrav „Za dom spremni” rekao je da šteti Hrvatskoj i da je Ustavni sud rekao sve o tome (Ustavni sud je taj pozdrav zabranio). Također je pripremio branitelje da će neki od hrvatskih generala koji su u Haagu dočekati osuđujuću presudu za ratni zločin. Sjećate li se općih konsternacija, masovnih histerija nakon određenih presuda? Neke haške presude su izazivale i izazivat će kontroverze i s hrvatske i sa srpske strane, no pripremanje ljudi da će među presudama možda biti i neki za njih nepovoljan ili nepoželjan ishod smatram vrlinom odgovornog političara.

Činjenica je da Zoran Milanović nema dobro mišljenje o Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću, u konačnici, u Hrvatskoj bi se našao jednoznamenkasti broj ljudi koji bi o tom dvojcu mogao reći išta lijepog. Činjenica je da je i za aktualnu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović rekao da je „šaka jada” i da je u kontekstu razgovora vidljivo da je govorio o vladi u Beogradu kao o „šaci jada”. A Bosna i Hercegovina i „ubacivanje u EU preko reda”? Nije nova ni njegova ideja. Ideja je stara preko 25 godina, tadašnji prijedlog vodećih političara EU bio je da cijela tadašnja, u počecima krvavog raspada umiruća SFR Jugoslavija političkom odlukom uđe u EU i dobije 5,5 milijardi tadašnjih dolara za provođenje reformi. Prema kazivanju Kire Gligorova, ideja je pala u vodu jer su protiv nje bili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

Što se tiče termina „big shit”, riječ je o optužnicama iz Bosne i Hercegovine protiv pripadnika Hrvatske vojske. Još jednom, imali smo rijetku priliku čuti od političara kako spušta loptu na zemlju i kako govori da postoji šansa da u Haagu bude osuđenih i da za to treba biti spreman.

Kad se sve sabere, mogu se složiti sa Sanjom Modrić iz Novog lista i reći da je u razgovoru s braniteljima Milanović pogriješio u tri stavke:

1. Vršenje pritiska na Srbiju zbog „univerzalne jurisdikcije” − nedavno je bivši predsjednik Josipović (inače profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu) naveo da sličan zakon ima i Hrvatska. Milanović je u razgovoru s braniteljima govorio da će neke stvari Srbiji raditi iz čiste obijesti − ako ih je i planirao raditi ako dođe na vlast, sad jednostavno za to nema manevarskog prostora. Iako je drčan i bezobrazan, Milanoviću pokazivanje mišića ide slabo. Podsjetimo, prvo je morao popustiti EU kod slučaja „lex Perković”, a zatim prošle godine u ovo doba i Srbiji oko izbjegličke rute. Možda bi Milanović trebao naučiti na svojim greškama i razmisliti o tome kako mu ovakav način taktike pokazivanja mišića nije najbolji adut.

2. Spominjanje kako je Plenkoviću majka „vojni lekar” − spominjanje roditelja u ovakvom kontekstu je spuštanje na primitivan nivo, i to si Milanović čak niti u relaksiranom, birtaškom kontekstu nije smio dozvoliti. Djeca nisu kriva/zaslužna što su im roditelji radili, bez obzira što su mu ti isti branitelji spočitavali da je partizansko dijete, pa mu je ova činjenica došla kao dobar štiklec da poentira na suprotnoj strani.

3. Predlaganje Tome Medveda za ministra branitelja. Riječ je o izrazito nacionalistički nastrojenom tipu koji je podržao postavljanje spomenika osuđenom teroristu Miri Barešiću, najpoznatijem po tome što je ubio jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj (između ostalog).

Da probam zaključiti: glasila (a tu mislim na glasila i s jedne i s druge strane Drine i Dunava) koja su spremna tako čerupati izgovorene rečenice − spremna su sudjelovati i u ratnom huškanju. Ne, prenošenje ovog razgovora u medije nije donijelo neku veliku korist Zoranu Milanoviću, ali je donijelo mnogo veću štetu medijima, jer se može usporediti originalni razgovor i prenesene riječi, uglavnom izvađene iz konteksta. Uostalom, razgovor je na internetu, preslušajte ga cijelog, iznenađenje je neminovno.

Osobno, ne očekujem da se itko složi s mojim interpretacijama, ali je vrlo lako primijetiti iskrivljavanje biti i zlonamjerno tumačenje razgovora, koji ionako nije bio namijenjen javnom objavljivanju. Nije nevažna činjenica da je medij koji je objavio razgovor, Jutarnji list, u vlasništvu supermoćnog advokata Marijana Hanžekovića, bliskog Hrvatsko socijalno liberalnoj stranci, koja na ovim izborima koalira s HDZ-om, a na prošlim je bila član velike desničarske Domoljubne koalicije, koju je kao najjača stranka predvodila Hrvatska demokratska zajednica.