Ludvig van Betoven – 250 godina od rođenja muzičkog genija


Betovenova instrumentalna Oda radosti je od 1972. godine zvanična himna EU, doduše u skraćenom izdanju jer originalno traje 25 minuta


Genijalnu trojku klasične muzike čine Bah, Mocart i Betoven, njihova muzika je i na svemirskim sondama (Vojažeri 1 i 2) koje putuju izvan Sunčevog sistema. Ako postoje vanzemaljci i nalete na ove sonde, slušaće najbolju klasiku.

Genijalni muzičar je veći deo života proveo gluv, patio je i od mnoštva drugih zdravstvenih problema, život ga nije mazio, ali je njegovo ime poznato celom svetu zahvaljujući muzičkim delima koja je ostavio. Nezaboravne su i sentence koje je izgovorio, kao i gomila anegdota koje će u svim vremenima biti aktuelne. Možda je najpoznatija Bilo je i biće na hiljade prinčeva, a Betoven je samo jedan, kojom je uzvratio princu na negodovanje što mu se ne sklanja s puta jer je princ.

Rođen je 1770. godine, 17. decembra, u Bonu, umro s 56 godina, 1827. godine, u Beču, od zapaljenja pluća. Njegov deda Luj (nem. Ludvig – po njemu je i dobio ime) bio je bariton, kasnije i kapelmajstor; otac Johan takođe je bio pevač, ali tenor, a dodatno je davao časove klavira i violine. Po očevoj liniji Betoven je Flamanac.

Upravo je otac primetio muzički dar kod malenog Ludviga i imao velike ambicije da od njega napravi novog Mocarta, čudo od deteta. Kako je bio alkoholičar, vremenom je gubio glas i usredsredio se samo na sina i njegovu buduću karijeru. Išao je tako daleko da je Betovena budio usred noći, terao ga da vežba, tukao, šibao čak, zaključavao u podrum i, iako je nastupao sa samo osam godina, nije postigao neki značajniji uspeh, bar ne onakav kakvom se njegov otac nadao.

Dok se Betoven šetao s Geteom u banji, svi su ih pozdravljali skidajući šešire u znak poštovanja, a dame uz lak naklon, na šta je Gete rekao: „Svi te pozdravljaju kad si ovako slavan, dosadno je”, na šta mu je Betoven odgovorio: „Ne brinite, mislim da pozdravljaju mene.”

Školu je napustio sa 11 godina, a predmet s kojim je imao najveće probleme bila je matematika. I kasnije se u životu užasavao brojeva.

Kad mu je bilo 17 godina, umire mu majka, i briga o mlađoj braći pada njemu na teret jer otac nije bio u stanju ni o sebi da se stara. S 22 godne umire i otac, pa se Betoven s 22 godine seli u Beč s namerom da se potpuno posveti muzuici. Bio je izuzetan pijanista, ali već tada su počeli problemi sa sluhom i pijanistička karijera mu se završila sa 38 godina. Ipak, dirigovao je, a kako ništa nije čuo, često je bio angažovan i pomoćnik da mu pokaže kad orkestar prestane da svira. Na prvom izvođenju Devete simfonije dirigovao je i posle aplauza budući da je bio sasvim gluv, sve dok ga solista hora nije okrenuo prema publici.

Uporedo s pijanističkom karijerom je komponovao, međutim, nije odmah bio prihvaćen, naprotiv, čak mu je jedan slušalac rekao da ga ne shvata, na šta mu je Betoven odgovorio: „Ovo je muzika za buduće generacije, nije za tvoju.” Najveći otpor bio je prema gudačkim kvartetima koje su, javna je tajna, nazivali – nepopravljivi horori.

Iako gluv, i dalje je komponovao remek-dela, poput Devete simfonije, koju je pisao sedam godina. Kako je to moguće? Tajna se verovatno krije u njegovim rečima: „Ljudi misle da se sluša samo ušima. Ja tonove čak i vidim.” Iz tog doba je i anegdota o tri noći nespavanja jer komponuje, i kad ga je sobarica upozorila da skoro četiri dana nije ni trenuo, odgovorio je: „Dobro ste me podsetili, samo u snu mogu da napravim neke izmene.”

Kad bih se samo izbavio iz moje tuge, zagrlio bih ceo svet (Ludvig van Betoven)

Interesantno je i da je tužio udovicu svog brata s namerom da bratancu Karlu bude staratelj. Bio je to težak i prilično skup sudski spor koji je na kraju dobio. Drugi Betovenov brat poznat je po tome što mu je poslao vizitkartu na kojoj je pisalo: Johan van Betoven, posrednik nekretninama želeći da se pohvali svojim bogatstvom, na šta mu je kompozitor odgovorio: Ludvig van Betoven, posrednik mozga.

Zanimljivosti

CD

Norio Ohga, predsednik Sonija, u pionirskim danima razvoja CD-a, tražio je da kapacitet diska bude toliki da na njega može da stane cela Deveta simfonija – 74 minuta. Mera je i dan-danas ista.

Čak Beri – Roll over Betoven

Čak Beri je u Čikagu 1956. godine prvi put izveo ovu pesmu koja je poznata i po obradama, pogotovo po obradi Bitlsa.

Betovenovo delo čini: devet simfonija, 32 klavirske sonate, pet koncerata za klavir i orkestar, opera Fidelio, kamerne kompozicije, Misa solemnis (Svečana misa)… Ukupno oko 700 dela. Među simfonijama su najpopularnije: Treća (Eroika), Peta (Simfonija sudbine) i Deveta, s poslednjim stavom Oda radosti.

O drugima

O GETEU

Gete obožava dvorsku atmosferu toliko da je zbog toga postao pesnik.

Ni Geteu se nije dopadao Betoven: „Ličnost mu je neukroćena, iako ne greši potpuno kad smatra da je svet gnusan, ali sasvim sigurno ni on svojim stavom ne doprinosi ni sopstvenom ni zadovoljstvu drugih ljudi.”

O BAHU

Kakav potok, on je more! (bah na nemačkom znači – potok)

Poseban deo Betovenovog života su brojne bolesti: gluvoća, reuma, hepatitis, veliki problemi s kožom, ciroza jetre, aritmija, astma, grčevi u crevima, izrazito jake glavobolje, osteoporoza… Kao dete je preležao velike boginje, i one su ostavile posledice na vid, a imao je i vidne ožiljke na licu. Mučila ga je i depresija, imao je i suicidne ideje. Sâm je jednom rekao zašto je odustao od samoubistva: „Držala me je umetnost, bilo je nemoguće da napustim ovaj svet pre nego što napišem sve što želim.” Na sve pobrojane muke, treba dodati i alkoholizam – savremenici govore da je pio tri flaše vina na dan.

Na samrti je navodno izgovorio: „Prijatelji apaudiraju, komedija je završena!”, mada je raširenije da je rekao: „Slušaću muziku u raju.” Najverovatnije je, ipak, da je rekao: „Šteta, šteta – prekasno!” Uzimajući u obzir njegove navike, mnogi tvrde da je mislio na vino koje je naručio i koje nije stiglo.

Kako je bio zvezda još za života, Betovenovoj sahrani prisustvovalo je pola Beča – bukvalno. Misli se na gradsko jezgro u kome je tada živelo 50-60.000 duša.

 

Podeli s drugima