Kratka povest sedam ubistava – Marlon Džejms (IPC Media)


Velika reklama za, po mnogim parametrima, jedinstven roman Kratka povest sedam ubistava jeste i famozna i prestižna Bukerova nagrada za književnost za 2016. godinu


Darko Doni

Novija istorija ili istorija druge polovine XX veka države, bivše britanske kolonije i ostrva Jamajke zaista obiluje materijalom za zanimljiva, realistična i kvalitetna književna dela. Ratovi uličnih klanova i bandi glavnog grada Kingstona, borbe za političko preimućstvo susedne Kube i nešto daljih Sjedinjenih Američkih Država, pa i nekih drugih malih i velikih sila, živopisna muzička pop scena s jakom podlogom i planetarnim uspehom, dvopartijski sistem u kome stranke: konzervativna PNP i levičarska JLP često ne biraju sredstva da se dočepaju vlasti i da je sačuvaju. Sve to, pa i mnogo više od toga, može da se nađe na preko 700 stranica poludokumentarnog, trećeg romana Marlona Džejmsa. Samo pisanje trajalo je preko četiri godine, u stvaralačkom procesu sudelovala su i četiri spoljna saradnika, skupljajući i proveravajući gomilu podataka kojih je zaista u obilju i nisu dosadni.

Velika reklama, ovome, po mnogim parametrima, jedinstvenom delu jeste i famozna i prestižna Bukerova nagrada za književnost za 2016. godinu koja se dodeljuje autorima s područja Britanskog Komonvelta.

Na samom početku, da bi nam se unekoliko olakšalo snalaženje u ovom foknerovski epskom štivu, predstavljaju se junaci, mahom s Jamajke, domicilni stanovnici, ali i njujorška dijaspora i dijaspora na Majamiju. Jedan od glavnih likova je i legendarni Bob Marli, koji se ne pominje imenom i prezimenom, nego pod pseudonimom Pevač. Neuspeli atentat na njega u decembru 1976. jedna je od nekoliko ključnih scena. Spominju se i agenti CIA, pa i bivši američki ambasador u Jugoslaviji u jednom delu s opisom naoružane otmice aviona i celom predistorijom događanja.

Eksplicitnih, raznih vidova nasilja i seksa, u obilju je, nekad i bez nekog višeg i dubljeg smisla. Neki deluju manje, a neki više ubedljivo, cilj im je verovatno da nam približe podneblje iz kog dolazi autor, pa i svu tragediju tog prostora. Jamajčani, zbog svega toga, u nadi za boljim sutra, u velikim grupama napuštaju svoju rodnu grudu, često završavaju u getoima koja i po arhitekturi i po standardu ne odskaču od njihove prvobitne otadžbine.

Vrlo su zanimljivi delovi gde se opisuju boravci Mika Džegera, Kita Ričardsa i drugih velikih zvezda na ostrvu. Do u detalje opisan je i neuspeli pokušaj kidnapovanja pevača Rolingstonsa. Tokom sedamdesetih novinari poznatih muzičkih časopisa, npr. Krim, u skoro nedeljnom ritmu, liferovali su aktuelne i nezaboravne tekstove za svoje redakcije s kingstonskih adresa.

Kontrakultura je na svakom koraku. Citati tekstova, kako iz rege i dab miljea, tako i hitova šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih umnogome i često preusmeravaju tok radnje, koja je ponekad vrtoglava, urnebesna i puna obrta, a nekad, doduše ređe, razleže se i topi na vrelini sunca i lakih i teških narkotika.

Sam prevod dosta je uspešan i mora se priznati da to nije bio nimalo lagan zadatak, naročito kad je u pitanju sleng. Objašnjenja u fusnotama zaista pomažu da se ne samo česte igre reči i lokalizmi, nego i kolorit i podneblje bolje upoznaju i razumeju.

Kratka povest sedam ubistava može da vam pomogne da ovo koronaško leto, bilo na sofi kod kuće ili na pesku neke osunčane plaže, provedete, ne baš uvek ugodne ali vrlo zanimljive trenutke uz visokokaloričnu i sofisticiranu književnost trećeg sveta.

Podeli s drugima