Glazba za žedno uho – Mate Škugor (Rockmark); Štivo za znatiželjne oči
Sve što mislite da Škugorova Glazba za žedno uho treba imati – ona to ima, i to mnogo više nego što očekujete
Zoran Tučkar
Na prvu dojavu da poznati glazbeni promotor Mate Škugor (inače diplomirani inženjer elektrotehnike, ali o tome više poslije) piše knjigu, reagirao sam dizanjem obrva i komentarom da bih to svakako volio pročitati. Škugorovo ime stoji iza višegodišnjih festivala kao što su Žedno uho, Terraneo, NO Jazz festival, te iza koncertnih programa u KSET-u, punim imenom Klub studenata elektrotehnike, i koji je u njegovo vrijeme izrastao u klub slušatelja dobre muzike, pogotovo one visoke umjetničke vrijednosti, katkad i van domašaja top lista. Škugora je krasio vrstan glazbeni njuh: doveo je u Zagreb grupe kao što su Animal Collective, National i Mars Volta dok su još bili u fazama najbolje čuvanih tajni popularne muzike. National je svirao u Klubu studenata elektrotehnike prvi put pred 80 ljudi, i to je članovima bilo tako dobro iskustvo da su članovi još šest puta dolazili svirati u Hrvatsku (tada su svirali pred ponešto brojnijim mnoštvom). Grupa Mars Volta je nastupila u Zagrebu u periodu dok još nije imala objavljen prvi album. Animal Colective je u Zagrebu svirao solidan dio tada još neobjavljenog albuma Merriweather Post Pavillion, koji je u uglednim svjetskim glazbenim tiskovinama bio nominiran među najboljim albumima 2009. godine.
Treba reći da su se krajem minulog tisućljeća na Fakultetu elektrotehnike i računarstva zbivale bitne stvari za muziku (osim KSET-a): Škugorov kolega s fakulteta Tomislav Uzelac je, nakon eksperimentiranja s komprimiranim audio-formatima načinio prvi funkcionalni MP3 player, kojeg su poslije Amerikanci prilagodili Windowsima i tako je nastao nadaleko poznati Winamp. U knjizi opisan susret dvojice mladića na FER-u koji su, svaki na svoj način, zadužili konzumente muzike, rezultirao je pogrešnom prognozom autora knjige, no to je samo jedan od brojnih štikleca koje donosi Glazba za žedno uho.
Također, Škugor je u KSET dovodio i brojna druga, sjajna, ali medijski manje poznata imena. U 25 godina druženja s muzikom nabralo se preko 1.000 koncerata koje je organizirao ili bar pripomogao u organizaciji. Njegovi doživljaji kao koncertnog organizatora, odnosno managera (reći Škugoru da je glazbeni manager je uvreda, ako znamo tko se sve tako proglašava, no Škugor je upravo to – vrhunski glazbeni manager) sabrani su u ovoj knjizi, isprepliću se sa segmentima iz privatnog života i s njegovim doživljajima slušanja muzike.
Iako su mu prve ljubavi Bruce Springsteen i U2, Škugor je dijete punka, hardcorea i do it yourself pristupa osamdesetih (omiljen Springsteenov album mu je Nebraska) i čini se da je takav, asketski i izuzetno fokusirani pristup zadržao u svom svjetonazoru i odnosu prema poslu. Njegov je posao bio vrlo naporan, ali zato su gratifikacije bile ogromne.
Sve što mislite da Škugorova knjiga treba imati – ona to ima, i to mnogo više nego što očekujete. Škugor bez napora objedinjuje različite teme: svoje glazbeno odrastanje i promociju koncerata sa skicama i pikanterijama iz vlastitog života. Glazba za žedno uho je pisana jednostavnim stilom, fascinira kompletna struktura tekstova kako s lakoćom mijenja teme, bez problema ulazi i izlazi iz digresija koje su inženjerski tako složene da ne remete čitljivost teksta. Teme su složene po pjesmama, uglavnom kronološki prate njegov životni put od rodnog Šibenika, preko služenja vojne obaveze u JNA, studiranja u Zagrebu, i bavljenja organizacijom koncerata. U taj je posao uložio mnogo ljubavi i strasti, vratilo mu se više na nematerijalan, nego na materijalan način, no da je Škugor htio obrnuto, valjda bi išao nekim drugim životnim putem. Možda će ova zbirka dogodovština poslužiti kao predložak za igrani film ili nekoliko njih. Škugorov boravak u JNA je prilično upečatljivo opisan, i bez obzira što su se takve stvari manje-više znale, priče koje priča naježe čitatelja.
Neki će možda reći da knjiga možda i nije predložak za film, nego udžbenik za studente managementa u kulturi. I to je točno, kao što je točno da je Glazba za žedno uho dragocjen kompendijum iz alternativnog rocka na prijelazu tisućljeća. Točno je da je Glazba za žedno uho na neki način „Škugorov obračun s njima” – bolno je čitati kroz kakve je političkobirokratske nebuloze morao prolaziti da bi organizirao obične koncerte, i to je opomena za buduće političke funkcionere – vjerujem da nitko ne želi da mu ime završi u knjizi na ovakav način, pa će, naivna priroda moje osobnosti mi to dozvoljava, možda u budućnosti politički apartčici biti pametniji i neće se ovako igrati s umjetničkim projektima. Škugorovi verbalni šamari su inženjerski točni, savršeno akustični i teško obranjivi.
Iako se moj i Škugorov glazbeni ukus susreću poput članova osnivača grupe Violent Femmes, ne mogu mu poreći emotivnost kojom priča o muzičarima koje voli. S posebnom toplinom se osvrnuo prema Dušanu Kojiću Koji, časopisu Ritam, glazbenom novinaru Draganu Ambroziću, Šarlu Akrobati, EKV, Idolima, Partibrejkersima, te prema grupama SexA, Pokvarena mašta, Majke, Repetitor. Za razliku od stranih izvođača, kod domaćih i ex-domaćih izvođača Škugor i ja pokazujemo vrlo slične glazbene afinitete.
Kao spisatelj Škugor je blagoslovljen humorom, neposrednošću, optimizmom, pisanjem bez zadrške. Jedino kad piše prilično pesimistične rečenice, u tim mu momentima ne vjerujem. Škugor je ipak borac koji će se prije srušiti od umora nego odustati. Knjiga se lijepi za prste i oči, i, ako je već Churchill dobio Nobela za svoje memoare, ne bi me čudilo da Škugor dobije slično priznanje. Osim što je maestralno prepričao svoju životnu priču, dao je jedinstven uvid u duh tog čudnog i često nedorečenog poratnog tranzicijskog vremena kad je sve trebalo biti složeno kako valja, a ništa nije bilo složeno kako valja. Znam da pretjerujem, ali ako već tjedan dana davim svoje ukućane ovom knjigom, nema niti jednog razloga zašto biste vi, dragi čitatelji, bolje prošli od mojih najbližih. Teško da ćete i u svjetskim okvirima naći odgovarajući pandan ovoj knjizi.
Ostavite odgovor