john

Ovih 300 i nešto stranica često zalaze u vratolomne intelektualne konstrukcije sveobuhvatne zbilje, istorijske (ne)pravde i kosmičkog jedinstva

Dario Stajić

„Apokaliptično razmišljanje je nostalgija u njenoj, bez sumnje, najgoroj formi“ – Adam Phillips

„…moralni sunovrat ljudi koji ubijaju u ime demokratije je veći…“ Cvetan Todorov

„…Prosečan čovek uzdići če se na nivo Aristotela, Getea ili Marksa…“ – Lav Trocki

Poznati britanski politički filozof, u prilično provokativnoj, kontroverznoj, ali i izuzetno zanimljivoj analizi/knjizi, prepoznaje sličnosti i paralele između islamskih/hrišćanskih fundamentalista, neoliberalnih turbokapitalista, Jakobinaca Francuske kasnog 18. veka, nacionalsocijalista i činovnika vlade Busha mlađeg. Izlaz iz, na (ne)stvarnim činjenicama zasnovanog, utopijskog raspoloženja masa, na početku XXI veka, vidi u konzistentnom sprovođenju real-politike.

Nametanje „zapadnog“ modela demokratije, često sprovođeno nelegalnim sredstvima i pod motom „borbe protiv terorizma“; oblikovano manipulacijama javnog mnjenja, poluistinama, masivnim vojnim intervencijama u raznim zabitima sveta, veoma je kontraproduktivno. Iraku npr. preti raspad u dve ili tri nove i nestabilne države koje su pretnja za protok energije i kapitala. U Avganistanu su Amerikanci u veoma kratkom periodu izgubili daleko više vojnika od broja civilnih žrtava, stradalih 11.09..

U svojoj metodologiji, Gray svrstava politiku moderne u poglavlje istorije religije. Komunizam, kao preudonauka pod parolom: istorijski materijalizam, koštao je po nekim statistikama više leševa nego nacionalsocijalizam iznikao iz „rasnog učenja“, kojekakvih zabluda i pogrešnih procena. Revolucionarni neokonzervativizam pokušava da uspostavi novi globalni poredak kroz univerzalnu demokratiju i jedinstveno slobodno trziste.

Iako je biblijska apokalipsa u svom prvobitnom značenju pre „razotkrivanje“, u širokome svetu, uspostavlja se i ustoličava njeno eshatološko tumačenje. Čak i sekularni umovi, poput Marksa ili Francisa Fukuyame (ili Kojeve), govore o „kraju istorije“. I tako, neki čekaju konačni dan/sud, drugi mu se svim sredstvima suprostavljaju, treći ga žive punim plućima.

Utopija, težnja ka idealnoj zajednici, jedno od svojih brojnih oličenja dobija 1848. na severu američke savezne države New York, kada sveštenik John Humphrey Noyes formira zajednicu, „Oneida“ na principima „hrišćanskog perfekcionizma“. Hrišćanstvo, kao nada u obnovu sveta, iako to trajno pokušava, nije uspelo da oslobodi čoveka iz okova nasilja, ni danas. Onako kako je sprovođeno i upražnjavano, samo je potpomoglo i pospešilo nastanak totalitarizama i totalitarnih derivata. Ova knjiga se između ostaloga, bavi više njihovim sličnostima, nego razlikama. Sve do današnjih/sudnjih dana.

Metode raznih terorističkih, paradržavnih, multinacionalnih ili državotvornih organizacija, bombaši samoubice, politički ogranci i nekonvencionalno mučenje zatvorenika. Inkvizitorske metode i konstante koje se ne brišu i ukidaju tako lako, proglasima, sporazumima, promenama društvenih sistema i partija na vlasti. Autor ide prilično daleko, pa i korene (da(v)našnjeg) (neo)liberalizma pronalazi u religijskim učenjima.

U amerikaniziranju apokalipse kada svevišnji zapoveda napade na države hiljadama milja udaljenim od prerije, kazina, saluna i kazina.

Ovih 300 i nešto stranica često zalaze u vratolomne intelektualne konstrukcije sveobuhvatne zbilje, istorijske (ne)pravde i kosmičkog jedinstva. Nekad, pod oporom lokalnom anestezijom, kad se bave vladavinama Thatcherove i Blaira. Negde pred kraj i čitaocima i piscu ponestaje daha. Ako ne ništa, a ono uspevate da se celo vreme ili slažete ili ne slažete s onim što vam se s leva i zdesna servira.

Za razliku od većine knjiga o kojima ne znate šta bi trebalo da mislite, ova vam pomaže da izgradite čvršći i jasniji stav. Što kažu Turbonegro na albumu „Apocalypse Dudes“: “ Don’t Say Motherfucker, Motherfucker“. Svetom vlada(ju) “ Zillion Dollar Sadist(s)“.

Podeli s drugima