Časopis Gradac: PANK, br. 208-210 (2019)Časopis Gradac: PANK, br. 208-210 (2019)


Gradac uspeva, u svom delimično intelektualnom, više istorijski evokativnom trobroju, kroz odabrane tekstove kritičara i drugih autoriteta iz oblasti (kontra)kulture, da obradi pank iz više uglova


Darko Doni

Agoniju u kojoj se nalazi američko društvo koje je biralo između dva dosta različita starca, slikovito opisuje pevač Sex Pistolsa, Džoni Lajdon, u jednom od poslednjih intervjua za TV emisiju Dobro jutro, Britanijo: „Dolazim iz engleske radničke klase, za mene potpuno ima smisla glasati za osobu koja se obraća mojim ljudima. Tramp nije političar. On nikad nije tvrdio da je političar. Neobično za ljude kao što sam ja… moj narod, umorni smo od intelektualnih levičarskih ideja… Možete ga zvati narcisoidnim, zlim… Ali on je poslednja nada… jer sistem je sranje.”

Tematski časopis Gradac posvećen pank muzici i pank kulturi uopšte, u moru aspekata izdvaja jednu od osnovnih osobina ovog kratkovečnog pokreta, s dalekosežnim posledicama, a to je: Stav. Stav, pa makar i pogrešan, nešto prilično retko u okruženjima i sredinama kojima vlada politička korektnost, interes, mimikrija. Ljudi se bore da sačuvaju radna mesta, teško stečene pozicije u zajednicama i društvu. Tako da su verovatno mnogi pozdravili ovu pojavu, u potaji, a i dalje je podržavaju i žive je anonimno. Neko je morao da iznese stvari na videlo. Neko plaća visoku cenu. A neko opet više voli da robuje.

Svoje muzičke korene pank duguje sastavima The Velvet Underground, MC5, Stooges, New York Dolls. Preteče tog pravca mogu da se naslute i na prvom delu kompilacije Nuggets: Original Artyfacts from the First Psychedelic Era, 1965–1968. Klinci naoružani sviračkom opremom, i sa ne baš zavidnim poznavanjem instrumenata, iskreno i bez suvišnih fraza, decenijama opisuju sivu svakodnevnicu, ne beže od ozbiljnih tema, obrađujući ih često na ironičan, pa i komičan način. Samo što se menjaju forma i pristup.

Takozvani pank rok preselio se s američkog kontinenta prvo u Britaniju, pa u ostatak Evrope, negde oko 1976. godine, možda i ranije, jer sviralo se iskreno i jako i po pabovima i malim scenama. Inspirisani rudimentarnim nastupom visokostilizovanih, ali i jednostavnih Ramonesa, prvenstveno Sex Pistolsi, The Stranglersi i The Clash, uspeli su da uzdrmaju ustanove kao što su policija, sudstvo i mediji, i izvedu ih iz takta i bace u duboko razmišljanje i nedoumicu. Ponovo, ti mladi ljudi, puni energije, besa i ideja, širom otvorenih očiju, često iz dokolice, prvo roditelje, pa onda užu i širu javnost, šokiraju pojavom, nastupom, idejama, neposlušnošću. Sukobi generacija deluju neizbežno i neminovno, čini se vekovima ista priča.

Negde su to potomci srednje klase, negde deca iz nižih slojeva, svejedno, odrasli u prvom trenutku ne znaju kako da odgovore na njihove izazove i provokacije. Zatečeni su snagom izraza, uličnim rečnikom, retorikom bez ideala i pardona.

Ubrzo, sve do dana današnjeg, njihovom pojavom bave se naučne institucije; one prepoznaju i anarhiju i situacionizam, ponekad i levicu, Walden i Thoreaua… Sociolozi pronalaze načine da ih opišu i katalogiziraju u svojim naučnim radovima, što je veoma nezahvalan zadatak, neretko osuđen na propast. Jer retko je koji panker dolazio u susret s filosofijom i suvoparnom teorijom. Pank je delo prakse proizašlo iz najosnovnijih ljudskih potreba, samosvojan način izražavanja.

Gradac uspeva, u svom delimično intelektualnom, više istorijski evokativnom trobroju, kroz odabrane tekstove kritičara i drugih autoriteta iz oblasti (kontra)kulture, da obradi ovu temu iz više uglova. Kao što na jednom mestu stoji, pocepani džins postao je i deo normalne i visoke mode koju danas vidimo na ulicama, čirokeze su frizure koje nose i fudbalske multimilionerske zvezde.

Seme tih povesnih dana razvilo se i razraslo preko postpanka, hardkora, fanzina, DIY, novog talasa, rejva… Čuje se na pločama Sleaford Modsa i Dirtbombsa. Može se reći i da pank nije uspeo, ali i da je sveprisutan i da za mrtvaca ima još nade.

Lična i naizgled daleka opaska: Ono što se nekad smatralo za izdaju panka, potpisivanje ugovora s mejnstrim kompanijama (The Clash), danas je model po kome funkcioniše recimo i nova ekonomija. Tektonski poremećaji u automobilskoj industriji, proizvodi Elona Maska i njegove kompanije Tesla Motors, pa i veza s poluandergraund pevačicom Grimes, umnogome podsećaju na nepoštovanje i rušenje postojećih klišea i obrazaca. Startapovi iz garaža i studentskih soba, udruženi s vremešnim i hladnokrvnim menadžerima, ljudima kojima su novac i zarada u krvi, danas vladaju tržištem slobodnog kapitala i listama najbogatijih pojedinaca. Popularna muzika odavno je u drugom planu, na njoj su ipak svojevremeno preispitani i testirani neki od novih društvenih principa i zasad dobro funkcionišu.

Posebno mesto zauzima i fanzin pravoslavnih monaha Death to The World, kojim počinje i završava se ova publikacija. „Poslednja istinita pobuna”. Kad se malo dublje pogleda, već 2.000 godina hrišćanstvo nudi odgovore na mnoga pitanja koja muče tinejdžere, pa i starije, samo kako pronaći pravi put u istoriji koja nas je toliko puta odvela i vodi u pogrešnom pravcu?

Pank je i slobodna volja i volja jedne zajednice. Pravo pojedinca i grupe da odlučuju svojim postupcima. Zajedno u grehu i zajedno u dobrom, individue na putu oporavka odavno obolelog zapadnog sveta ukidaju granice koje su nepravedno sami uspostavili. Njegov eho ponekad se čini beskrajnim, mnogi kad ga čuju i ne znaju odakle dolazi. Sve bila je muzika. A…

… „U početku beše reč…”

Podeli s drugima