dvojezicna

Imamo posla s dvojicom prekaljenih, vrednih i harizmatičnih repera koji i ranije nisu bežali od škakljivih tema i zajebancije

Marko Nikolić

Genezu i uspon balkanskog hip hopa posebno je ovih godina bilo interesantno posmatrati kroz međudržavnu prizmu, posebno što je ovaj proces koincidirao s počecima, trajanjem i posledicama građanskih ratova. Možda baš zato što nije imao truli nostalgičarski bagaž (nepostojanje tzv. zlatnog SFRJ doba), razvijao se u nekom svom pravcu, a verovatno i zato što to po mnogo čemu organsko susedsko spajanje nije bio jedini proces koji se u njemu dešavao – pa tako imamo i predstavnike pacifikovane postjugonostalgije (TBF, zlosrećni Priki…) i perjanice čvršćih nacionalnih stavova („balije“ su Edo Maajka i Admalish, za „četnike” važe Sindikat i THCF, a boje “ustaša” brani El Bahattee, da ne nabrajam do prekosutra). Dešavanja u susednim dvorištima su se vazda pratila, i mic po mic, prekogranična saradnjabivala sve učestalija (Juice + Target, Voke + Frenkie, valjda je i Marčelo radio s Edom, ne sećam se više), pa je bilo pitanje vremena kad će izleteti jedan čitav „kolabo album ovog tipa.

EP led probili su Kandžija i Bvana koji su već uspešno sarađivali u vrlo dobroj Svemirskoj misi sa prethodnog so-so albuma (Zlatne žbice) osiječkog repera, i tako je nastao Bvandžija. Već na papiru to je obećavajuća kombinacija jer imamo posla s dvojicom prekaljenih, vrednih i harizmatičnih repera koji i ranije nisu bežali od škakljivih tema i zajebancije. Na traci to lavovskim delom zvuči još bolje – već prva, naslovna pesma, ruga se (i) apsurdu antićirilične histerije u Hrvatskoj, a da se pri tom ne kaska za događajima (što je česta pojava u domaćem hip hopu), već se oni humorom izobličavaju i svode na pravu meru. Slična, uspešna metoda primenjena je i u idućoj, vrhunskoj Hipster sa sela,koja na nišanu ne maši svakodnevno prisutni palanački kosmopolitizam (Ne spominji Šumadiju neće bit’ na radiju/Bole me kurac, kusamo boraniju!) uz prigodan sempl gusala (odlična produkcija Osiječanina Toze), 90 godina starog guslara (pogledaj video iznad) i Kandžijinu desnu ruku Toxaru.

Pošto je već poznato da u hip hop igri nema apsoluta, i iduća Ljubav prema Hip-hopu protiče u surovom detronizovanju… samog hip hopa, odnosno onog fah-idiotskog narativa koji čitave živote na silu pakuje u ovaj dobrano komodifikovani žanr. Ležeći poližimijajci uvode u igru i dva rado viđena gosta s ove strane Drine (Mikri Maus, Furio Đunta), dok je low-keySirup (česti ubica repera i didžejeva s američkog juga) sigurno najtanja traka u ponudi. Zaključno zakucavanje u vidu urnebesne minijature Univerzalno (s)laganje ostavlja sećanje na nju daleko u retrovizoru vremena, uz satiranje od refrena u feel good ruhu na sempl Sharon Jones & The Dap Kings, čineći od Dvojezične плочe poligon retko zabavnog šoumenskog umeća.

Podeli s drugima