die neuen

Globalni poredak ne menja se preko noći i tako lako. Pitanje je i koliko je to dobro/loše za budućnost? Kome će da smrkne, a kome da svane?

Dario Stajić

Iako se danas rešenje ni jednog sukoba ne može zamisliti bez posredovanja Kine, ni ona, ni Brazil, ni Indija, trenutno nemaju želju da igraju ulogu svetskog policajca. Knjiga uglednog i iskusnog novinara Spiegla, pored niza intervjua sa značajnim ličnostima iz sveta politike, ekonomije, kulture, ali i sa „običnim“ ljudima ove tri sile, napisana je izuzetno precizno, pedantno i ozbiljno. Nijedna stranica nije suvišna, manje ili više važna nego ostatak teksta. Autor (možda zbog svojih godina), čini se, ne deli ozbiljnu zabrinutost pojedinih zapadnih faktora. Zbog poljuljanih privilegija i straha od gubitka moći, blagostanja i privilegija. Put je dug i neizvestan.

Klasični arsenal argumenata kojima se (demokratski) poredak služi u korespondenciji sa zamljama BRICSa (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Juzna Afrika), pa i MISTa (Meksiko, Indonezija, Juzna Koreja, Turska) odavno je poznat: uništavanje čovekove okoline, ljudska prava, socijalne razlike između novopečenih bogataša i siromašne većine, nedostatak srednje klase.

Ponekad ni ta sredstva nisu neophodna, jer nastaju velika trenja u borbi za prirodne resurse i energente, čak i između samih članica pomenutih grupacija.

Brazilski teolog Leonardo Boff i nekadašnja levičarka Dilma Rousseff (sad na čelu te države), premijer Singapura kineskog porekla Lee Hsien Loong, lider Kine Xi Jinping, konzervativna nada Indijaca Narendra Modi… likovi kontroverznih biografija u koje mnogo polaže više od trećine planetarnog stanovništva.

Iako je trenutno tempo rasta privreda ove tri države u manjem obimu od uobičajenog, čini se da će događaji koji nam predstoje, a koje ne možemo da predvidimo, biti zanimljiviji nego ikada pre (i posle) u istoriji.

Podeli s drugima