Algoritamski lider – Mike Walsh (Tomorrow)


Ako već znamo odgovor na neko pitanje, pokušajmo da ga učvrstimo ili modifikujemo postavljajući našu pretpostavku na nešto nesigurniji teren. Dakle, pitajmo suprotno


Darko Doni

U poslednje vreme preplavljeni smo knjigama koje nam s naučnopopularne strane objašnjavaju svet kojim vlada veštačka inteligencija. Nismo imuni na tehničke novotarije, želimo sve da pojednostavimo, nesvesno i svesno, prihvatamo sve što nam se lansira iz kuhinja globalnih IT korporacija. Bez mnogo razmišljanja, naravno.

Knjiga Algoritamski lider nije najsvežija, u poslednje dve godine dosta toga se promenilo, opet, nije loše pogledati malo unazad. Videti šta je to što nas sputava, ubrzava i usporava, smiruje i uznemiruje. Koji su i kakvi su to novi totemi kojima se u svakodnevnom životu klanjamo.

Walsh piše o deset principa koje možete da nađete i na njegovoj ličnoj internet prezentaciji. Broj je simboličan, tako da nema sumnje da bi mogao da bude i veći i manji, zavisno od sistematike, pa i načelnih pogleda na stanje stvari.

Jedno od objašnjenja bazira se na rizomatičkim strukturama, koje su uspešno francuski postmodernisti prodali ostatku zapadne hemisfere. Ciljevi su promena uma, sveta i shvatanja rada samog po sebi. Kako predvideti sledeće korake i tako izbeći „crne labudove”, poznate iz radova jednog drugog gurua moderne tehnološke revolucije, Nasima Taleba.

Dakle, krenimo od budućnosti i ne razmišljajmo o mogućim 10-postotnim naprecima, nego o desetostrukoj koristi. Algoritmi ne vladaju dobro ovakvim brojevima i slovima. Pokušajmo da oponašamo računar i tako ovladamo neizvesnostima.

Kultuloroško okruženje bi trebalo da bude operativni sistem u kome privređujemo. Dakle, prikupimo relevantne podatke iz naše sredine i vežbajmo na njima. Rad je postao dizajn. Oponašanje samog radnog procesa s timovima koji su u potpunosti odgovorni za ciljeve i rezultate.

Automatizacija, ta užasna reč, može da se ostvari, ali predstavlja možda najsporniju tačku od svih, jer je otpor od naizgled bliskih tačaka A i B, skoro nepremostiv u realnom okruženju. Samo najsposobniji lideri su u stanju da takve korake preduzmu i ostvare na adekvatan i efikasan način.

Ako već znamo odgovor na neko pitanje, pokušajmo da ga učvrstimo ili modifikujemo postavljajući našu pretpostavku na nešto nesigurniji teren. Dakle, pitajmo suprotno.

Naravno, u slučaju da nam i taj odgovor nije zadovoljavajući, koristimo se primerima iz sociološkog ekosistema, naime, pitajmo nama potpuno nepoznate osobe.

Ne može sve da bude profit, pokušajmo da razmišljamo strateški, korisno i za nas lično i za timove kojima eventualno upravljamo ili kojima pripadamo.

Pretpostavlja se da stvarni svet nije ni digitalano ni analogno predisponiran, nego nešto između ta dva naizgled suprotstavljena pola. U odgovarajućem trenutku možemo da se poslužimo rešenjima koja nam i jedni i drugi daju na uviđaj. Zavisno od granularnosti tematike, krećemo od opšteg ka određenome ili obrnuto. Od vrha ka dnu i od dna ka vrhu.

Knjiga je zanimljiva za proučavanje, kao podsetnik, tera na razmišljanje, ali ipak ništa na ovoj zemaljskoj kugli ne može da zameni čvrst i iskren stisak i dodir ljudske šake.

Na svu sreću, budućnost još nije tu. Da je tu, neko drugi bi pisao ovaj prikaz, neki robot ili slično. Mada… Nisam nešto siguran da li je ovo pisao neki čovek ili neka mašina.

Podeli s drugima