Ovo sam ja – Aca Lukas (Laguna)


Autobiografija Ovo sam ja, sastavljena uz pomoć publiciste Vanje Bulića, sklop je delića mozaika iz života izuzetno zanimljive, talentovane i kontroverzne ličnosti. Šta je tu sve isfabrikovano? A šta istina?


Darko Doni

Šta reći novo o čoveku o kome većinska Srbija sve zna? Jedna od najvećih estradnih zvezda. Lik s naslovnih stanica tabloida i dnevnih listova. Neko ko je krenuo od apsolutne nule i uspeo se do najvećih mogućih (ipak lokalnih) visina. Napunio Marakanu. Stalno u živom pokretu. Gore, dole, s dna do vrha i nazad. I napred.

Autobiografija koju je sastavio uz pomoć publiciste Vanje Bulića sklop je delića mozaika iz života izuzetno zanimljive, talentovane i kontroverzne ličnosti. Šta je tu sve isfabrikovano? A šta istina? To samo struka i scena, žilava i dobro organizovana infrastruktura, znaju i mogu da procene.

Aca, psiholog splavova. Ulični filosof, komičar i verbalni fajter. Komentator nevesele i neizvesne svakodnevice. Otac, sin i ljubavnik. Izvrstan pevač, izvođač i instrumentalista. Preživeo i dalje živi više života. Mnogo više od nas običnih smrtnika. Kao što udara tempo muzičarima koji ga prate, tako se obraća i ophodi naspram javnosti, publici željnoj avantura, skandala, pikanterija. Nikad dosadan, ponekad ipak preteruje malo. Kod njega uvek nešto novo može da se čuje i vidi. Njemu više nije potrebna nikakva reklama. Ali… On i dalje gura svoju priču. Ima u napisanom i izrečenom mnogo neke sulude životne mudrosti i nekog čudnog samoispitivanja. I samopromocije i samokritike i samouverenosti i autodestrukcije i humanosti. Ponekad, doduše retko – i prikrivene nesigurnosti. Po tome se ne razlikuje od ostatka populacije, ali Populacija tu činjenicu uglavnom krije i od sebe i od drugih. Kao da se i sam čudi svom uspehu. A nema razloga za to. Aca je istinska zvezda. Antijunak i mitska figura sa svim svojim manama i vrlinama.

Prvo poglavlje knjige bavi se hapšenjem i, silom prilika, neslavno dodeljenoj ulozi osumnjičenog u policijskoj akciji neposredno posle ubistva premijera Đinđića. Čita se kao politički triler. Kao i svaki lekar kome nije dozvoljeno da bira svoje pacijente, tako i ovaj Aca ne može da bira publiku. Peva svakome ko plati ulaznicu. A za sirotinju, širokog srca, nekad peva i besplatno. Nastupa uglavnom za gubitnike i retke dobitnike tranzicione stvarnosti koja potresa srpsku i regionalnu ekonomiju i društvenu stvarnost decenijama.

Ređaju se sećanja na mladost Karaburme. Školovanje. Prvo u školi, pa onda, od šesnaeste godine, svirke po mračnim klubovima. Tu je verovatno naučio da se ophodi naspram iskonskih strahova i sulude hrabrosti ljudi koji su često plaćali životima svoje promašene i neuspešne akcije i ideale. Zna se kakva publika prvenstveno voli i ceni urbani folk. Zvuk periferije koja se s osamdesetim preselila u srce nekoliko velikih gradova. Više gradova nažalost nema i ne postoje. Balkan se vraća na selo.

Ljubavi su dolazile i prolazile. S njima dolaze na svet voljena deca, pa bolne uspomene, pa nepresušna nada. Žene, kao igre na sreću. Često su postavljale nemoguće uslove tom nemirnom i neukrotivom liku, boemu, pretpostavljam. Aca je u suštini čovek koji govori ono što drugi misle, a ustručavaju se da to javno i saopšte. Nema tu puno kozmetike i ulepšavanja. Aca je uglavnom konkretan, korektan, ne i politički korektan.

Aca dobro poznaje zanat. I tu nema sporenja. Kaže da je svojevremeno sa svojim društvom ulovio i shvatio tekstualnu poruku britanskih Sex Pistolsa. Zvuk mu se nije dopao. I tu možda leži koren nerazumevanja nazoviintelektualne javnosti i ostatka Srbije naspram fenomena Lukas. Koren je u zvuku. Balkan na raskrsnici kultura.

Muzika Džonija Rotena je kvintesencija subverzije. Možda kao takva nije preživela sud vremena. U određenom istorijskom trenutku odigrala je važnu ulogu i vratila pop u ruke nezadovoljnih, neukih i potlačenih. Aca previše dobro peva i previše dobro svira da bi bio i toliko subverzivan. On jeste u neku ruku elita ulice, ali preveliki kapital kruži u njegovim kuloarima.

Aca jeste fenomen, stvaran lik. Velika pojava. Često na granici i korak preko granice da kaže, otpeva i odsvira, nešto što establišmentu ne odgovara. Pitanje je zašto to ne čini češće i jače. Odgovor je, da produbimo, jasan. Zato što je dovoljno, pa i prekoviše inteligentan, zreo i mudar. Ima iskustvo i zna dokle i koliko daleko i do koje crte možeš u Srbiji i ostatku ovog malog sveta da ideš kao kad se računica svede – mali čovek. A da te ponovo ne zaspu bombama, suludim sankcijama, sačekušama, protestima, prozivkama i ko zna sve kakvim nesrećama. I uz sistem. I protiv sistema. To je sistem. Sistem mora da bude otvoren i mora da diše i da se obnavlja i regeneriše. Nije lako biti svoj i sačuvati glavu na ramenima na Balkanu.

Nekad vešto proračunat i skriven, bunt Ace Lukasa klinička je slika Srbije devedesetih i godina koje im slede. Tržišta Balkana otvaraju se postepeno. Nestaju granice i, uslovno rečeno, pop-narodnjaci igraju predvodničku ulogu u tom trendu. Istorija će u nekim vremenima koja dolaze morati da se dublje pozabavi i Acinim stihovima i intervjuima i mislima.

Aca kaže da humor na kome je on odrastao niti je u modi, niti je približno na istom nivou na kome je nekad bio. Tako je danas i sa svim ostalim stvarima u životu na ovoj planeti. Te spravice na kojima svakodnevno kuckamo i koje nam oduzimaju to tako dragoceno životno vreme. Napravljene su prvenstveno za neuke i primitivne i one koji osećaju da tako mora. One koji su u stanju da ih plate, servisiraju i reklamiraju po javnom prevozu i kafićima. Balkan je krčma i kafana.

Isto kao i video-igre i igre na sreću. Nikad na dobitku. Na trenutak smiruju. Daju privid zadovoljstva i lažnu nadu. A ostatak vremena samo produbljuju agoniju i zaglupljuju dodatnim pitanjima koja se motaju po glavi.

Aca je, da to potcrtam, majstor zanata. I više od toga. Završio je i nekoliko nevidljivih fakulteta. Deo supkulture i promoter novog antičkog melosa uz zvuke mašine. Uvek na korak da postane umetnik i glas još jedne izgubljene generacije. Tako će verovatno i da ostane. Na korak. Od nečega. Od nečega mora i da se živi. Doktorirao.

Dobra knjiga. Elite su svoju šansu prokockale. Elite Balkana pale su odavno na ispitu. Ma gde se nalazili na ovoj planeti, narodi Balkana plaćaju skupu cenu tuđih zabluda i avantura. Aca to dobro zna. To se čuje u njegovoj pesmi na koju niko više ne može da ostane ravnodušan.

Podeli s drugima