coves

Neki za dž albumi, ne/prijatni zvukovi i 100% egzotika; Za početak dovoljno

Marko Nikolić

Coves – Spectrum EP (Nettwerk)

 

spectrumep

 

O ovom britanskom duetu (valjda?) ne znam ništa, ali se njihovom (valjda?) debi EP izdanju (nije debi, proverio) često vraćam u poslednje vreme. Teško je jednom rečju da se sažme privlačnost ove četiri pesme, ali ako bismo baš morali da se potrudimo onda je to bez sumnje višedimenzionalnost. Iako su pesme (valjda?) o ljubavi, i to onoj propaloj (kad si srećan realno nema o čemu da se peva), za jedan anonimni bend Coves pokazuju zavidnu veštinu poigravanja žanrovima, vrhunskog baratanja detaljima i lako uočljivom radošću pri stvaranju. Krajnji rezultat je jedna pitka, ženstvena ploča koja je čas prljava, čas melodična, čas setna i istočnjački spiritualna istovremeno i daleka i bliža nego što ikad iko može da bude, ali to je valjda ta moć muzike – da vas dobrovoljno naloži da joj se prepustite i time se pročistite. E da, album je besplatan, i iako može da se presluša na bandcampu – skinite ga, bolje se čuje. Znači. (8.5/10)

 

 

Soul Glo – “ “ (Self Released)

 

soul glo

Filadelfiju sam mapirao kao mesto odakle dolaze plodovi vrhunskog hip hopa i sve interesantnije gitarske scene, ali eto, Soul Glo su sad proširili ponudu i na hardcore/post-punk haos smislene buke, retko serviranom šizofrenijom na tragu legendarnih Swing Kids, pogodnu za čupanje kose i zabadanje klinaca ispod noktiju, košmar koji svaki čas preti da se raspadne u svojoj raštimovanosti a onda pronađe luku spasa u lepo uklopljenoj senzualnosti, . Tamnoputi vrištač Dustin i njegovi beli ortaci na instrumentima pasionirano su posvećeni u prenošenju svoje poetične poruke svetu, a upravo to je ono što je mene najviše fasciniralo i ponukalo da se češće rvem s ovom pločom – apsolutno fantastična poezija koja je živa, nadrkana, relevantna i izvorno ideološki određena u koordinatama egzistencijalizma i humanizma, a opet u njoj nema ni traga usiljenog bankrota pomodarskih ideologija koje su nekad emancipovale i inspirisale pojedinca, a danas njom isključivo žigošu stoku (feminizam i ostali izmi današnjice). Sve u svemu, ni traga „obaveznom programu“ korovskog kanona tipa da smo „zajedno jači ali moramo sami“ i tome slične uopšteno-besmislene trice i kučine. Ovde je lako uočiti jasnu nameru da se iz nutrine svi demoni isteraju na čistac zagađenog vazduha. Nekom fantastičnom silom dekonstruktivne strasti, Soul Glo uspevaju da udahnu novi smisao u skončali život sistematizovane misli urgentnošću koju je moguće gotovo fizički osetiti. Ova ploča, izašla krajem godine je besplatna, a noviji materijal su stavili da košta hiljadu dolara i baš me zanima da li je iko pljun’o toliko love. Mi nismo, jer nam je i ova  free ploča sasvim potaman, čiji je plus i posve realan omot – mozak i srce dobili su novu teretanu za razgibavanje. (9/10)

 

 

Bassekou Kouyaté & Ngoni Ba – Ba Power (Glitterbeat)

 

ba

 

Za kraj ovog javljanja malo egzotike koja je na papiru obećavala spektakl a ipak ostalo malo nedorečena i rasplinuta pa je krajnji utisak lapo-lapo. Ngoni je, kažu, mogući afrički predak bendža a Malijac Baseku je virtuoz na njemu. Kada ušteka u struju ovu afričku tamburicu i doda joj wah-wah dobija groovy, potentan zvuk odmetničke pustare koja krepi dušu, dodatno milovanu superiška spiritualnim ženskim vokalima. No, album postaje sve manje zanimljiv kako odmiče, što znači da je uvodna Siran Fen ubedljivo najbolja traka u kolekciji. Sve dobija dodatnu dimenziju kada odgledamo spot za ovu temu – ne sećam se da sam ikad u životu video ovoliko lepih ljudi na jednom mestu – ne ono napucano lepih ili negovano lepih, za to moraš da se trudiš – nego stvarno lepih iz nekog zabačenog afričkog komšiluka, svi nasmejani i zanjihani, kao u nekom prijatnom transu. Šteta što to ne mogu da kažem i za album u celini, ali bolje išta nego ništa. (5.75/10)

Podeli s drugima