Serebrenikov i u svom novom ostvarenju koristi vizuru ekscentričnog i duhovno zbunjenog glavnog junaka za građenje satire na temu savremenog ruskog društva


Kristina Đuković

U Glavnom takmičarskom programu 45. FEST-a prikazan je novi film ruskog reditelja Kirila Serebrenikova, (M)Učenik o srednjoškolcu čija naprasna zainteresovanost za Bibliju unosi nemir u jednu savremenu rusku školu. Poznat po crnoj komediji Glumeći žrtvu iz 2006. godine o studentu koji zarađuje glumeći žrtve u policijskim rekonstrukcijama zločina, Serebrenikov i u svom novom ostvarenju koristi vizuru ekscentričnog i duhovno zbunjenog glavnog junaka za građenje satire na temu savremenog ruskog društva.

Dok se u Glumeći žrtvu rekonstrukcije stvarnih zločina pretvaraju u crnohumorne, na momente nadrealne igrokaze, u (M)Učeniku sukob između religioznog i naučnog tumačenja sveta rekreiran kroz nadmetanje umišljenog jurodivog dečaka i nastavnice biologije dobija oblik grotesknog moraliteta. Galerija likova koju čine direktorka škole i nekolicina profesora, uključujući i veroučitelja, te Venjinu majku koja nije sigurna ni da li je krštena, komični je trust mozgova čije rasprave o nauci i religiji na koncu karikiraju sistem autoriteta i iracionalnu logiku sprovođenja njihovih odluka.

Poput filma Glumeći žrtvu i (M)Učenik je nastao prema pozorišnom komadu. U ovom slučaju reč je o drami nemačkog pisca i dramaturga pozorišta Šaubine, Mariusa fon Majenburga, premijerno izvedena pre dve godine u Londonu. Sudeći prema pozorišnim kritičarima, priča o srednjoškolcu koji propoveda fundamentalno hrišćanstvo, postavljena je u ključu preispitivanja granica ispovedanja vere u vremenu rastrzanom između paranoje i tolerancije.
Originalno pisana kao refleksija zapadnoevropskog straha od religioznog ekstremizma, drama dobija subverzivniji i uzbudljiviji sloj premeštanjem u okvir savremenog ruskog društva. Rasprave o ocu koji sve nadgleda drugačije odjekuju u učionicama s Putinovim portretom, a Serebrenikov se pažljivo i duhovito poigrava kontradiktornim emocijama savremene ruske duše koja na Venjine ispade reaguje sa mešavinom zbunjenog paganizma, sujeverja, ali i poštovanja prema ruskoj tradiciji jurodivih.

Manje zainteresovan za psihološke okidače Venjinog usvajanja Biblije, Serebrenikov radije koristi glavnog junaka i njegovu misiju kao satiričnu alatku za postrojavanje savremenog ruskog društva raščerečenog između zamrzavanog, pa podgrevanog pravoslavlja. Tako regresirana ruska duša, razoružana pred sklepanim krstom nasred školske učionice, ključa kao nadrealni duhovni bućkuriš.

Šire gledano, ovaj autor duhovito i oštro ukazuje na svet prožet strahom i anksioznošću u kom svaki vid duhovne, filozofske i idejne potrage, bilo da je reč o nauci ili religiji, može biti posmatran kao ekstremizam, čudaštvo ili prosto vrsta psihološkog poremećaja.

 

Podeli s drugima