Kraljevstvo Rit – Daniel Kovač (Književna radionica Rašić)


Kraljevstvo Rit je inteligentno delo koje, kao svako dobro delo, želi da probudi nešto jedinstveno, nezaboravno i individualno


Darko Doni

Kraljevsto koje možda i nije kraljevstvo. Građani koji možda i nisu građani. Revolucija koja možda i nije revolucija. Jer prošla je bez krvi. Kakva je to revolucija bez krvi? Revolucija u kojoj kralj i kraljica posle nje žive i dalje. I to u tamnici pod vedrim nebom. Sve je moguće u fikciji. Sve je moguće i u stvarnom životu. Literatura koja ne dovodi u sumnju i nije literatura. I ne zaslužuje da je čitamo i zovemo literaturom. Osim verske literature. Ali o njoj nemam hrabrosti da pišem i govorim. Nju samo nemo čitam.

Novi kratki roman-drama svestranog i nadarenog Daniela Kovača, u svojoj prvoj polovini nudi jedan precizan tok, krcat mudrim i plemenitim dijalozima. Sledi neku unutrašnju logiku, po kvalitetu, na korak-dva od Kovačevog izuzetnog, antologijskog prvenca – Logika reke, pruge i otpada. Danas, mnogo je asocijacija. Tako da se otvoreno pitam:

  • Da li je u pitanju neka unutrašnja kraljevina, neka, recimo, unutrašnja Vojvodina? Unutrašnja Mongolija?
  • Ili neka, na primer, libijska džamahirija, kraljevina u kojoj je neslavno i nezasluženo skončao jedan relativno dobar vladar?
  • Ili neka, recimo, u mislima daleka stepa, kraljevina u kojoj se narod muči da preživi, sklopi kraj s krajem?
  • ..

Oblast koju pisac nosi u glavi, dok se s njom kreće i u kojoj prolaze mu misli, generalno može da bude bilo gde i bilo kada. Kralj može da bude bilo ko. A građani? Građani – to smo svi mi. Preziremo vladare. U potaji želimo da vladamo. Vladati – veoma je teško. Razlikujte vladanje i manipulisanje. Većina nas manipuliše. Na pogrešnom smo putu. Na pogrešnim stazama revolucije.

Ne bi bilo fer prema piscu da vam otkrijem o čemu se sve piše u Kraljevstvu Rit. Sve i da hoću, slobodno mogu reći: I znam i ne znam. Ima tu i mašte i stvarnosti i iskustva i dobroćudne naivnosti i tragedije i tragikomedije. Pre svega, Kraljevstvo Rit je inteligentno delo koje, kao svako dobro delo, želi da probudi nešto jedinstveno, nezaboravno i individualno. Dokumentarna fikcija? Gde si, dragi autoru, pokupio sve te fazone? Kod Šekspira? Dilana? Za radnim stolom?

Kovač je i umetnik i pregalac. Čovek inspiracije koji zna kako da pokrene pravu mašinu i oslobodi čoveka dosadnih radnji ponavljanja. Ima u toj igri reči automatizma kao kod kompozitora Varezea i pesnika Majakovskog. Kovač svoje sreće, pronalazi poeziju u svakodnevici i ne gubi nadu da jutro će promeniti sve. Poslednji napušta brod reči koje tonu. Hrabro. Glas razuma u tragediji koja nas ovih dana, nedelja i meseci okružuje.

Beograd, koji ponekad vidim u njegovim pesmama i njegovoj prozi, krije se pred sopstvenim masama u nadi da će pružiti bolju sliku ostatku progresivnog sveta. Taj, po svemu sudeći. Levi, slobodarski Beograd, jedna zanosna, ali pravična stranputica, jednog dana će nestati kao i svi ostali „beogradi” pre njega. I pitanje je da li će posle da se pojavi jedan novi „stari” i novi „novi beograd”. Beograd iz dana u dan sve veći i veći – nestaje. Knjige su spas od zaborava.

Druga polovina romana su komentari i razrade. Bivše kraljevstvo, posle „revolucije” republika, u opasnosti je spolja i iznutra. Opasnost spolja mnogo je veća nego opasnost iznutra. Ljudi su i dalje nezadovoljni jer rade puno. Rezultati su tek da se preživi. Budućnost je neizvesna.

Neka mi cenjeni Daniel Kovač oprosti na ovom kratkom i bezobraznom tekstu koji možda i nije tekst. Namerno obilazim oko teme. Sve u nameri da vas nagovorim da ovom zanimljivom liku posvetite malo više pažnje. Kovač je jedan ozbiljan zabavljač i zabavan kritičar. Vrstan pisac. Vrstan muzičar. Vrstan likovni umetnik. Svevrsni multitalenat. Nemam pojma kako sve to stigne. A i to Mirijevo o kome ponekad peva, (ni)je na kraj sveta. Dragi autoru, napregni se u potpunosti i dobro naplati svoj trud. Ako ne znaš sam, nađi menadžera. Ako ovako nastavimo, napraviće dvorske lude od svih nas. Dvorske lude bez dvora. A možda smo već toliko daleko? Jesmo. Nesumnjivo.

Tako shvatam ovih nekoliko, više nego ugodnih, sati provedenih uz Kraljevstvo Rit.

 

Podeli s drugima