John Higgs – KLF – Haos, magija i bend koji je spalio milion funti
„I have no idea if that means something or nothing“ (Nemam pojma da li to nešto znači ili ne znači ništa)
Bill Drummond
Hugo Ball je još 1916 u ciriškom Cabaret Voltaire izveo poemu „Karavan“, čija je jedan stih glasio „hollaka hollala / anlogo bung / blago bung / blago bung“. The KLF su krajem osamdesetih i početkom devedesetih bili svojevrstan nastavak te epohe i priče: „This is Radio Freedom/ KLF! unh huh, unh huh, unh huh, unh huh“. Iako su se rukama i nogama trudili da ne uđu ni u kakav udžbenik i ni u kakvu istoriju, to im nije pošlo za rukom (ni za nogom).
Ostavimo Balla po strani; Huxley i Timothy Leary su izvršili veliki uticaj na Roberta Antona Wilsona, američkog filozofa i čoveka čija su literarna dela direktno pokrenula muzičku avanturu Billa Drummonda i Jimmyja Cautya; The KLF aka The Justified Acients of Mu Mu, aka The K Foundation.
Pre nego što su počeli sa miksovanjem semplova Beatlesa i Samanthe Fox, Drummond (Time Boy) je i ranije bio aktivan kao član liverpulskih Big in Japan i menadžer Echo & The Bunnymen i The Teardrop Explodes. Karijera Cautyija (Rockman Rocka) bila je manje uzbudljiva. Ipak, kredibilitet je stekao projektom Angels 1-5, s kojim je dahavne 1981 snimio sešn za Johna Peela. Toliko vihikipedije.
Higgsova žuta knjiga sa ovcom na stikeru, ne bavi se toliko istoriografijom i faktografijom, koliko „idejama, metodom po kojoj ispričati priču vezanu za dadaizam, teoriju haosa, sinhronicitete, pank, rejv i snazi broja 23“. Najuzbudljivija je svakako uvodna priča vezana za javno spaljivanje milion funti. Konsenzus je glasio: „Drummond and Cauty are a pair of attention-seeking arseholes.“ („Dramond i Koti su par seronja koji pokušavaju da privuku pažnju“) Par je po pitanju tog i drugih komentara ostao nem. Uradili su to što su uradili, jednostavno zato jer su bili u situaciji da nešto tako mogu da urade. I na tu temu, neće se oglašavati sledeće 23 godine; počevši od 23.08.1994.
Dalje, priča se razvija preko (ne)prijateljstva sa Julianom Copeom i Ianom McCullochom, pa do knjige „Principia Discordia“, autora pod pseudonimom Malaclypse the Younger. Discordiancima je, napomenimo, zabranjeno da jedu hot dogove. Potom, na red dolazi Carl Jung i teorija opisa događaja koji su u korelaciji, „koincidencijama sa i bez značenja“ ili „akauzalnim principom veze“. „Fate, up against your will.“ (Sudbina, nasuprot tvojoj volji) Autor se vraća na kolosek pričom o semplu grupe ABBA i The JAMC (The Justified Ancients of Mu Mu) i refrenu „love, love, love“ koji nestaje u laganom zvučnom fejdautu, ali ostaje večno da odjekuje u našim srcima. The JAMC je trajao godinu dana.
Sledi The KLF, minimalni, „anonimni“ projekat u duhu aktuelne dens kulture. Album „Chill Out“ (1990) sa semplovima Elvisa, Ackera Bilka i Fleetwood Maca, nosio je u sebi klicu začetaka ambient housea. Sledili su i ambijentalni video radovi, paganske fejk ceremonije, konceptualno pomalo u stilu Briana Enoa, a pomalo i ne u stilu Briana Enoa… Sve to nekako u doba velikih uspeha Madonne, Princea, Simply Reda i Pet Shop Boysa. Veliki komercijalni hit „The White Room“ (1991) sa „klasicima“ „3am Eternal“, „What Time Is Love“ i „The Last Train To Trancentral“. Čuveni nastup sa Extreme Noise Terror, pošto su Motörhead odbili kolaboraciju za fiktivni „The Black Album“.
Onda elaboracija na temu Douglasa Couplenda i „Generation X“ i Fukuyamine „The End Of History and the Last Man“ i još mnogo toga na 300 stranica.
Svakako da su za znatiželjnike i sve koji cene opus The KLFa, relevantnija i informativnija dela Drummonda: „The Manual: How to Have a Number One Hit the Easy Way“ (1999) i „17“ (2008). Higgs svojom pisanom istraživačkom meditacijom, ipak dotiče vidike koji nam se ukazuju u snovima koje po pravilu zaboravljamo tačno u trenutku koji prethodi samom buđenju. Šta da kažemo na to? Beeeeeeee… (onomatopeja blejanja i meketanja) ili da nastavimo i dalje da sanjamo.
Ostavite odgovor