gomorra

Kao struna napeta i adrenalinom okupana hronika mafijaškog raspadanja u mecima razrovanim budžacima osiromašenih napuljskih predgrađa jedan je od upečatljivijih televizijskih sadržaja minule godine

Marko Nikolić

Kada smo pre nekoliko godina žena i ja iskoristili mogućnost da novogodišnje praznike provedemo u italijanskoj prestonici, tek pri truckanju vozom nazad ka vetrovitoj i negostoljubivoj Veneciji, palo mi je na pamet da smo propustili priliku da posetimo Napulj, kome, fakat, nikada u životu nismo bili bliže. Do tad smo već pročitali Gomoru Roberta Savijana, ubedljivo dokumentarno svedočanstvo o delovanju Kamore, zloglasne napolitanske mafije, nakon čijeg je objavljivanja autor herojski stavio svoju glavu u torbu i već skoro deset godina prinuđen je da živi svoj tzv. život pod policijskom pratnjom. Razuđeni film Matea Garonea iz 2008, porođen iz Savijanovog literarnog predloška, nikada nisam uspeo da raspetljam do kraja, a kada sam u HBO VOD ponudi video da je u opticaju i serija, sve mi je zaličilo na ceđenje suve drenovine. Kakva greška! Koju sam, srećom, ispravio.

Nakon legendarne Hobotnice Mikelea Plaćida s kraja prošlog veka i stilizovane, vrlo dobre serije Romanzo Criminale iz prve decenije ovog veka, Gomora superiorno pomera mafijaško klatno sa Sicilije i iz Rima u Napulj. Za razliku od spleta priča koje su krasile Savijanovu knjigu i film, za seriju je kao kičma dešavanja poslužila porodica Savastano i jedan od prominentnijih pripadnika ovog klana – sposobni Ćiro, koji manjkom kose na glavi i likom podseća na trenera Bajerna Pepa Gvardiolu.

Gledanje Gomore staviće na test vaše strpljenje nizom postupaka polaganog odmotavanja radnje među kojima je najočiglednije rešenje da svaka od 12 epizoda u fokus stavlja nekog od sporednih likova, preko čije se sudbine prelama delovanje moćnog klana na čijem su čelu nemilosrdni Pjetro Savastano (pravi „VIPL“ – lokalni selebriti, da se poslužimo Savijanovom sintagmom), njegova beskrupulozna žena, matrijarh Ima(kolata) i sin Đeni, čiju genezu od plašljivog razmaženog dečkića do jezive lobanje serija verno dokumentuje. Na ovu bazu vešto je nadograđeno niz večitih tema – veze podzemlja sa finansijskim sektorom, sudstvom i političarima u šaci, porodične trzavice, transfer i balans moći, kao i generacijski sukob, sve gledano iz ugla same porodice, bez ikakvog uvida u pogled na situaciju sa ove strane zakona. Dakle, krajnje realistično i žestoko, bez moralisanja i popovanja, što delom podseća na odličnu prvu sezonu francuske serije Braquo, nedavno prikazivanu i na (bar što se filmova i serija tiče) osveženom RTS-u, mada se više ne sećam kako joj je na Javnom servisu preveden naslov.

Iz svega do sada rečenog jasno je da je ova serija apeninski rođak kultne Žice Dejvida Sajmona, koju s mnogo manjim budžetom svojim kvalitetom vernog prikazivanja tzv. života po sivkastim lavirintima napolitanskih nebodera čak i prevazilazi u pojedinim segmentima. Prekookeanski HBO favorit stilizacija je same priče baltimorskog geta s terena – italijanski predstavnik uspešno nadograđuje ovaj predložak, verno presađen u lokalni ambijent. Atmosfera večite oskudice, neformalne hijerarhije i straha, praktične bezvrednosti ljudskog života čijih pet minuta slave biva prekinuto rafalima i krajnje surovosti glavnih aktera čije životne drame zavise od odluka donetih u deliću sekunde (a prate ih konstantna upotreba nasilja i istanjenost živaca) slikaju veran portret životinjskog instinkta preživljavanja uparenog s težnjom za statusnom nadmoći i strahovito nagruvanim osećajem časti, što je dodatno potcrtano maherski snimljenim scenama akcije i sveukupno vanrednim vizuelnim ugođajem u čiji domen potpada i večita estetska potreba Italijana da i ulicu tretiraju kao modnu pistu, ali i kič detalji tipa uramljivanja plazma televizora.

U skladu s ispoljenim realizmom, najveći deo serije odigrava se na napolitanskom, jezikom kojim se služi oko osam miliona ljudi i koji zvuči kao teško savladivi miks italijanskog, španskog i arapskog. Gomora je prvorazredna televizijska poslastica koja je nenametljivo, iz drugog plana, doživela veliki uspeh posle prve sezone prikazivanja, što je ubrzalo rad na nastavku koji se očekuje tokom ove godine.  Do sada viđeno je tempirana bomba koja s protokom vremena sve glasnije otkucava, da bi trenuci eksplozije doveli do prizora i situacija u kojima „običnim smrtnicima“ zastaje pamet. Ko hoće u Napulj?

Podeli s drugima