flips1

Dopisnik Slovopresa iz Kalifornije odlučio je da provede „najluđu noć“ na koncertu The Flaming Lips. Ovo je njegova ispovest, noć kasnije

Aleksandar Babić

Kako je, u stvari, San Fransokyo postao 旧金山, zlatno brdo koje se nadvija nad Silikonskom dolinom? Onom originalnom, naravno… Odgovor na to zna gradonačelnik Lee koji “zida” po celom gradu. Pritisak i borba za slobodni prostor postaju sve teži za odoleti. Gentrifikacija me je odselila na drugu stranu Zaliva, zajedno sa mnogima za koje tu više nije bilo mesta, čak i one koji su se tu rodili i odrasli. Kapital kruži i to više nikoga i ne zanima… vreme je za doček Nove 2015!
Atmosfera je takva kao da svi čekaju da vide da li Meghan Trainor ima potencijal da postane krunisana kraljica Divljeg zapada. Da li je ona ta koja zna sve o basu i da li ima svoje đubre raspoređeno na pravim mestima? Na poslu mi rekoše da ona nije fat već thick i da postoji velika, suštinska razlika, na šta sam im odgovorio: “I’m thick myself”.

crazy

Svejedno, priča kreće u OK landu, gde sam u rano popodne, posle prva dva ispijena Duvela, otišao do sestre u Richmond District i nastavio sa zagrevanjem single maltom Auchentoshan, iz rezervi svojih domaćina… Posle dva sata konzumacije i u međuvremenu zaboravljenih telefonskih poziva, odlazim sa svojom lepšom, JPolovinom put Warfielda, nekad vodviljskog teatra, a danas, kao i u prethodnih dvadesetak godina, koncertnog prostora u srcu Tenderloina, gde nas večeras čekaju The Flaming Lips, alternativni sinovi Oklahome. Izlazimo iz Ubera, pravo u dugačku liniju, dobro zagrejani (pomenuti scotch & bubbles) prolazimo liniju ispred Crazy Horse, zatvorenog za najluđu noć. JP se samo nasmejala, jer su za mene takvi barovi idealan izlet u nepoznato, gde konačno mogu da se prepustim magiji prastarih zanata. Najzad, unutra smo, i arhitektonski svodovi na nekadašnjem teatru uobličavaju autentičan enterijer muzejskog šarma. Kafedžije su piće prodavale skuplje nego na novootvorenom i nestvarnom Levis stadionu San Francisco 49ersa… Idealno da se uđe u novu godinu zajedno sa vođom benda Coyneom i gomilom neustrašivih frikova. The Lips are taking-down the Beatles @ The Warfield, NYE 2015…

flips2

Lepša polovina i ja smo zajedno sa glavnim akterima izgubili koncept i uleteli u svet džinovskih gljiva, gusenica i ostatak psihodeličnog inventara koji su Okies na bini imali da ponude. Bilo je tu i sunce sa čuvenog nastupa na Glastonburyju kao i balon, namenjen za Coyniejev stage diving. Nedostajala je izvedba A Day in the Life dostojna navežbanog tribjut benda bez Sajsi Majrus koja peva kako se tek probudila, očešljala, popušila i vratila u snove… I dok se Wayne Coyne pobrinuo za penziju oralno veličajući stopala pomenute dive, numere su se ređale… uglavnom sličan repertoar koji je bend izvodio: Abandoned Hospital Ship, prvenac sa lista She Don’t Use Jelly („…and She Don’t Care“, umalo da kažem), Feeling Yourself Disintegrate, moj lični favorit, Sgt. Pepper, original i repriza. Sve zvuči kao redovna tezga tribute benda, kao EX-Machine Head plays Deep Purple’s Machine Head, na kojoj The Flaming Lips sviraju Smoke On the Water sa Gibbyjem Haynesom, poster boyem Butthole Surfersa (btw, kraftverkovska verzija pesme nikako se ne uklapa u teškometalno okruženje). Međutim, Wayne Coyne se odlučio za oprobani scenario, ostavljajući prostor i svojim predgrupama – Foxygenu and Phantogramu… Sarah Barthel je u možda ponajboljoj tački Cirkusa iz Oklahome predivno i ubedljivo interpretirala She’s Leaving Home, retkoj slušljivoj numeri sa With A Little Help From My Fwends, travestiji od albuma koja se bavi konceptom narednika Pepera i ujedno je i omaž liverpulskoj četvorci.

flips5

Isprva bih pomislio da ako je neko vredan izvedbi najvećih hitova zlatne, psihodelične ere Bitlsa i njihovih glamuroznih studijskih opita, onda su to The Flaming Lips, ali njihova ranija pomama obradama bendova poput Pink Floyd ili Deep Purple se pokazala kao navika od koje se ne odustaje po bilo koju cenu. Pogotovo ako za to postoji i materijalna nadoknada…

Krešendo tačno u ponoć prepolovio je Race For The Prize da se okonča odbrojavanje. Nema više dileme da ako su the Flaming Lips i bili one hit wonder koja tema bi bila najreprezentativnija. Iako postoje ljudi koji su skloni tvrdnjama da je koncept album Yoshimi Battles the Pink Robots centralna tačka u opusu Oklahomljana, Soft Bulletin je bio plamen kojim je zapaljen fitilj. Što se Yoshimija tiče, na toj platformi je izgrađena poslednja dekada Coyneovih eksperimenata, nepotrebnih obrada i eklektičkog zvuka benda koji je tokom čitave svoje karijere bio u neuspešnoj potrazi za identitetom. Do You (all) Realize???

Vreme je da se zidine Warfielda zamene za zimu na Marketu… Zombiji i beskućnici Tenderloina izmešali su se sa novogodišnjim slavljem i kraj je začudo delovao zabrinjavajuće pitomo… Crazy Horse je i dalje zatvoren, JP raspoložena, ja blago dezorijentisan… sedamo u limo parkiran na korneru, popularni “gypsy”, gde se vozi na bravu… Prevoz u neregistrovanim vozilima zna da bude opasan, ali stanja u kome se oboje nalazimo ne dozvoljava nam da se bavimo sitnicama. Vozi nas nazad u Richmond, $3.5 po milji, minimum 20… Ok, idemo da jedemo do Mel’s-a, tamo je Lukas snimao Grafite… Moram da se nasumično priberem i odvezem nazad, dok policija po gradu lupa reket pripitim vozačima za gradonačelnika Leeja, budžet i novogradnju. Neko i to mora da finansira… Probudio sam se u Oaklandu, na sigurnom – Srećna nova 2015!

Podeli s drugima