Dva romana i dve knjige priča


Žiri u sastavu Ljiljana Šop (predsednica), Srđan Srdić i Marjan Čakarević, od pristigla 104 prozna, pesnička, esejistička i dramska dela objavljena u 2016. godini, u uži izbor uvrstio je četiri knjige, saopštilo je Srpsko književno društvo. Dobitnik nagrade Biljana Jovanović biće proglašen u naredne dve nedelje.

 

Kafana, Žarko Radaković (Čarobna knjiga)

Novi roman Žarka Radakovića, zemunskog pisca i prevodioca na „privremenom“ radu u Nemačkoj, predstavlja dragocen zapis nesvesnog, ulaz u lavirint asocijacija i misli što opsedaju lucidnog autora. Pored nenametljivog talenta za opažanje detalja, Radaković vlada i retkom lakoćom pisanja, pa čitanje Kafane ubrzo postaje pravo uživanje.

„Roman Kafana uvodi čitaoce u svojevrsnu rekapitulaciju ’pisanja pripovedanjem’, spisateljsku poetiku Žarka Radakovića koju on u ovom romanu dovodi gotovo do savršenstva. To je u isto vreme autobiografski prikaz sebe kao pripovedača koji ne želi da ostavi nikakav trag u tekstu koji upravo nastaje, kratak pregled avangardnih autora u našoj umetnosti tokom druge polovine XX veka i, napokon, studija o ’svetom mestu’ evropske kulture, o kafani, koja u istom dahu može čoveka da stavi na pijedestal i da ga, odmah potom, baci u trulež i glib.“ – David Albahari

 

Oni, Dževad Sabljakoviće (Laguna)

Ljude u knjizi priča Oni prepoznaćemo odmah jer ih nalazimo svuda oko nas, ma u kakvom okruženju, prilikama ili vremenu se zadesili. Ipak, pre ćemo ih sresti tamo gde se ne živi mirno, negde na pustoj autobuskoj stanici u nedođiji, u nekom istorijskom metežu ili u starim gradovima i porušenim kulama. Jer oni su u potrazi za zakopanim blagom koje je sâm njihov život, za čudima koja nas okružuju ali ih ne vidimo.

 

Silva Jugoslovenka, Ljiljana Đurđić (Agora)

Mamina prijateljica Silva, posle oslobođenja Beograda od nemačke okupacije, opijala se do besvesti sa jednim Rusom u Kolarčevoj. Prošli biste sporednim ulazom kroz dvorište koje je bilo gore od periferijskih; ovde nije bilo trave, ni širine, laveža pasa lutalica, naslagane šindre i pocepanog rublja na konopcima koje se vijorilo na vetru – samo dno ogromne rupe uz čije ivice su se dizali prozori kuhinja, soba za služinčad, toaleta.

Spolja biste čelom udarali u velelepno zdanje jedne od prvih beogradskih palata nalik na evropska zdanja u modi: malo secesije, malo neobaroka i skulpture polugolih Atlasa koji pridržavaju zemljinu kuglu, a u koje su buljila deca i seljanke kad su donosile mleko…

 

Ravnoteža, Svetlana Slapšak (Laguna)

U romanu Ravnoteža govori se o ženama u Beogradu za vreme rata u bivšoj Jugoslaviji. Ne prihvatajući da im u njihovo ime ubijaju sugrađane, rođake, prijatelje i sinove, one ih skrivaju od mobilizacije. Milica, jedna od njih, prinuđena je da prekucava rukopis velikog nacionalnog pisca kako bi preživela krizu devedesetih. Tražeći način da se mentalno udalji od posla na koji je prisiljena, ona istovremeno piše i roman-pastiš ugledajući se na pripovedni postupak i stvaralaštvo sestara Bronte.

Podeli s drugima