nele

I geto i raj. Tako je bilo. Kako je danas? Pojma nemam i ne zanima me. Ali pročitah „Fajront“. I nastavih da se pravim blesav

Dario Stajić

„A ja sam spavao kod tetke“. „I sve je to bilo na korak od nas, dok Ferenc Čuhaj, lijevi bek Videotona…“

Sećanja na događaje i doživljaje koje decenijama pokušavam da izbrišem i potisnem iz memorije. Ima i novih podataka. Odličan literarni debi. Bestseler. Mada me tema, preterano, iskreno. I ne zanima.

Jednom, osamdeset i neke, godinu, dve posle Olimpijade. Gimnazija. Zbrisali smo kolektivno s nastave. Lutali po Skenderiji. Bez para. Naiđe pokojni Zijo (u knjizi Para) iz Crvene jabuke. Dao nam nešto siće da kupimo veliku kolu. Ali nije hteo da pije s nama. Bila hladna, morao da čuva glasne žice.

I geto i raj. Tako je bilo. Kako je danas? Pojma nemam i ne zanima me. Ali pročitah „Fajront“. I nastavih da se pravim blesav.

Kretenima će da smeta ćirilica. Naći će sigurno nešto da im smeta. Iako čovek, realno, nikad ništa ružno nije rekao. Nije ni glup. Daleko od toga. Zna se. „Papci“ su otišli u Beograd, a „raja“ u Zagreb i Ljubljanu. I to su te relacije. Osim ako nije ozbiljan investitor. Onda se sve oprašta.

Da je anoniman, mogao bi sada da kao turista šeta po Baščaršiji. Sreće staro društvo, koje je uglavnom napustilo grad. Jede najbolje ćevape na svijetu, s lukom i u somunu. Visoka je cena popularnosti. Skoro ista kao i nepopularnosti.

Više se priča i piše o „Pušenju“, nego o „Nadrealistima“. Nele je lider, showmaster. Bio i ostao. Jedino humor posustaje. Zbog godina i iskustva? Nekad’ si mogao da najebeš zbog jednog „Maršala“ i dve nesmotrene rečenice ispaljene u mikrofon. Prilično. Danas i kad ne otvaraš usta.

Pevanje na plejbek? Mislim da nam je ceo život postao (pevanje na) plejbek. Puste muziku i otvaramo ili „ne otvaramo“ usta. Z.z.m se.

„Kažu, možemo radit šta hoćemo.“

Superzabavna knjiga, mada nekad teža od samih Bernharda, Basare i Miljenka zajedno.

Podeli s drugima