Od kad sam se rodio, sreće nisam imao!


Jagoda je šljemala sve u šesnaest


Radica Milovanović

– E, jel’ se sećaš Mileta što je nekad živeo ne drugom spratu?

– Jao, sećam se, ubijao nas je noćima sa Sinanom i Šemsom odvrnutim do daske. Jednu kasetu je vrteo sto godina, imam utisak.

– A ujutro, kulturica na posao, da bude profa u školi.

– Ma, direktor je postao kasnije, direktor škole. A što ti sad Mile pade na pamet, mrtav je već par godina? Zbog Sinana što je umro?

– Ma da. Čitam svašta po društvenim mrežama i setih se jadnog Mileta. Nije mogao nikako da preboli što ga je ona njegova ostavila. Kako se beše zvala?

– Jagoda.

– E, da, znam da je bilo neko voće. Udala se za doktora, dok je radila kao medicinska sestra, toga se sećam.

– A kukavni Mile, došao je iz nekog pičkovca, vukojebine, ne sećam se tačno odakle beše. Keva mi je pričala da je odrastao u domu za nezbrinutu decu. Kopile je bio. Jagodu je upoznao kad je došao u Beograd na fakultet. Stanovao je kod njene tetke. Oni su neke budže, šesto beogradsko koleno i te fore. S Vračara. Al’, vidiš ti to, on je završio fakultet a ona samo srednju školu. Valjda je bolelo uvo, ima tetke, stričeve, gajbe, kolena. A on, siroma’, radio je u nekoj fabrici i učio. Smotala je ona njega, ne on nju. Svima je to pričao: „A moja ti Jagoda na igranci, samo mene bira. Sa mnom igra. Nije htela s beogradskim mangupima, već sa mnom.”

– Pa, jes’ bila ona, onako drčna, a što je volela da pije pivo, to nisam do sad videla ni kod jedne žene. Sećaš se da je uvek vukla torbu punu onih staklenih flaša piva. Bip je tada bio. Mi mislili za njega, kad prc. Jagoda je šljemala sve u šesnaest. Verovatno što nisu imali decu, tako mi je keva pričala. Kod nekoga je zapelo, i neće. A on je radio s decom, morao je da bude čiste glave.

– Jebote, da nije ona pila zbog kompleksa? A ovi utripovali da je zbog dece. Mile profa u školi, došao iz pičkovca, a ona rođena Beograđanka, šesto koleno, radi ko medicinska sestra.

– Da znaš da si možda u pravu. Pa ko je jebe, što nije učila. Ali znala je da se uda, mamu joj. Prvo profa, pa onda doktor. Ko zna gde je sada, možda je treći neki ministar.

– I onda Sinan, i udri. Tačno se pronašao u onoj pesmi, jebote, napamet sam je naučila: „Ej, otkad sam se rodio, sreće nisam imao… Samo ti si moja bila, zašto si me ostavila…“

– Žao mi Mileta sad kad se setim, a žao mi i Sinana.

– Obojica su imali srce i dušu.

– Jebô mater, u pravu si. To je jedino važno, sve ostalo je prazno, zveči.

 

Podeli s drugima