Kupanje u djetinjstvu, u društvu veš-mašine, u „ono vrijeme”


 

Vlado Pavičić

U paleozoiku mog djetinjstva držalo se do higijene. Kupalo se svake subote, trebalo ili ne. U našoj kući ovaj čin je imao ne samo higijenski karakter nego bogami i elemente kazneno-popravnih mjera – suze su frcale na sve strane, trebalo ili ne.

Ide ovako. Na vanjskom zidu kupaone stoji veliki prekidač s intregrisanom šuko utičnicom, kiklop žarulja crveni već od ručka jerbo se u jeftinu tarifu vjerovalo više nego u Boga. Neko pametan bi pomislio da je to indikacija da je strujno kolo bojlera uključeno. Ali ne, moj brat je žigosan iskustvom i on dobro zna da je crveno svijetlo najava suza i plača.

Kupatilo je omaleno, lavabo je uklonjen da bi napravio mjesto za veš-mašinu Gorenje. Odlivno crijevo kukastog završetka zakačeno je za rub kade. Iznad se suši netom opran veš. Na bijelim keramičkim pločicama stoje dva nosača sapuna, zakačuju se providnim vakuum-priljepkom koji valja liznuti da bi bolje prigrlio sklisku pločicu. Na jednom se izležava obli sapun Merima Leskovac, trudi se da miriše na jargovan. Kako se smanjuje, to mu sve slabije polazi za rukom. Drugi nosač pati od epilepsije. Svako malo posustane pod teretom ćoškastog žutog sapuna za pranje rublja. Onda se začuje – tup.

 

Brat je šćućuren prekoputa mene. Kada je hladna. Kao i uvijek, očajno i uzaludno pita „može bez glave?”… Ne može. Vide mu se rebra, izgledaju kao klavijature dvorednih orgulja marke Farfisa koje smo vidjeli prethodnog ljeta kad je Ana Štefok pjevala u bašti restorana Plaža u Makarskoj. Meni se ne vide rebra, jedva se daju napipati. Njemu dva puta sedmično daju jaje izmućeno sa šećerom, kakaom i vinjakom. I ja bih. Smješkaju se, kažu da meni to ne treba.

Mama podešava slavinu i podiže metalnu zmiju iz koje sikće voda po našim glavama. Brat počinje da urliče. Dobro znam njegovu pjesmu, ide ovako:

„Vruće, vruuuuuućeeeee

Hladno, hlaaaaaaaadnoooooooooo

Vruće, vruuuuuućeeeee

Hladno, hladnoooo, hlaaaaaaaadnoooooooooo“

Pa onda slijedi refren:

„Očiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii”

To s očima eventualno je nestalno iz repertoara kad se u prodavnicama pojavio dječiji šampon Kosili koji ne grize za oči. Kruškaste plastične bočice stoje na rubu kade, njegova je plava, moja roze. Nas dvojica volimo Kosili.

Bratu kad plače iskoči strašna plava vena, debela kao flomaster. Meandrira od lijeve strane tjemena preko cijelog čela i onda kao ponornica nestaje više desne obrve. Plašim se da će vena prsnuti. Plašim se da ce crijevo veš-mašine početi da bljuje prljavu i vrelu vodu na našu golotinju. Ta voda me podsjeća na jedan italijanski film za odrasle – beru rižu u nekoj močvari, tata je rekao ko je glavna glumica, zove se Silvana, dobra za pričepiti. Ne znam što su mu krivi njeni prsti.

U školi sam. Škola se zove Hasan Kikić. Stojim ispred ganc nove reljefne karte zavičaja. Nastavnica geografije mi zadaje da prstom slijedim tok Neretve i da opišem mjesta i predjele na koje nailazim.

 

Ćutim. Čudi me, šta to vena moga brata radi na karti BiH. Pratim je prstom… Krivuda između planina, pored pruge, ceste i tunela. Kod Jablanice vidim ostatke porušenog mosta. Tup. Sve znam, jasno mi je da je pokleknuo pod ćoškastim žutim sapunom. Dole kod Počitelja, gle čuda, umjesto minareta stoje dvije bočice Kosili šampona…

Nizvodno, tamo gdje bi trebalo Bregava da se podvuče pod Neretvu, crijevo veš-mašine bljuje crnu vrelinu.

I ne dopuzah ni do Opuzena, a kamoli do Ploča i do našeg lijepog Jadrana, zasoljene rane koje ne zarasta. Ploče, grad koji mijenjaše ime baš kao da je neka holivudska starleta koja se nanovo udaje i razvodi kontra istog srećnika.

Prvo Ploče, pa Kardeljevo, pa nazad na Ploče, pa još jednom Kardeljevo, i na kraju, gle iznenadjenja – Ploče.

Kladiti se smijem da je, barem jedan jedini put, legendarni gastarbajterski voz preambiciozno zvan brzim, krenuo iz Štutgarta za Ploče, a stigao u Kardeljevo.

I kad skontaš da ne možeš ni do Kardeljeva, ma čak ni do Ploča ono baš kad god ti duša zaišće, onda pomisliš da je krajnje vrijeme da barem izmisle Kosili za nas matore emigrante.

Meni odmah dajte dvije bočice, plavu i roze, a ako ima u pakovanju od po litar i po, to još bolje.

Podeli sa drugima
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •