Nestali gradovi (1. deo)


Još devet gradova koji su nestali u vihoru istorijskih zbivanja, koje oživljavaju arheolozi i istoričari, i vaskrsavaju kao turističke atrakcije


U prvom tekstu s ovom temom upoznali smo se s devet nestalih gradova, a sad predstavljamo još devet.

Mohendžo Daro
Mohendžo Daro

Mohendžo Daro. Grad u dolini Inda u sadašnjem Pakistanu jedan je od najstarijih gradova na svetu. U bukvalnom prevodu njegovo ime znači „breg mrtvih“. Nastao je oko 2600 godine p.n.e. i razvijao se u nerednih šest vekova, a poslednja tri veka postojanja opadao je u razvoju. Bez obzira na burne istorijske prilike, nije jasno zašto je grad napušten. Ponovo je „otkriven“ 1922. godine. Maltene odmah arheolozi su se latili posla i pronašli mnoge artefakte (predmete izrađene ljudskom rukom) koji govore o naprednoj civilizaciji u odnosu na starost grada.

Timgad
Timgad

Timgad. Rimska kolonija u Alžiru koju je osnovao imperator Trajan 100. godine u čast svojih roditelja i starije sestre. Vertikalne linije i trapezasti svod, kao odlika svih planski građenih rimskih gradova tog doba vide se na svakom koraku i u ruinama. U gradu je živelo oko 15.000 ljudi. Razvijao se oko četiri veka dok ga nisu zauzeli Arapi. Prekrivao ga je pesak sve do 1881. godine.

Karal
Karal

Karal. U Karalu, najvećem gradu peruanskog naroda Norte Čiko, živelo je tek oko 3.000 ljudi. Međutim, grad je osnovan 2600. godine p.n.e. i postojao do otprilike 2000. godine p.n.e. Verovatno je najstariji grad u Americi, računajući i Severnu i Južnu. Iako je grad trenutno tek hrpa ruševina na obodu pustinje, vrlo je značan u istorijskom i arheološkom smislu, pa se taj period pretkolumbovske istorije u ovom delu sveta naziva – karalski. U široj okolini drevnog grada, u Asperu, drevnom ribarskom naselju, pre dve godine pronađena je mumija žene stara oko 4.500 godina. Ženi je bilo između 40 i 50 godina u trenutku smrti, i po načinu i stvarima s kojima je sahranjena, imala je važnu ulogu u društvu. Četiri broša od rezbarenih kostiju, grnčarija s ostacima semenja i ogrlica od školjki potvrđuju doba u kome je sahranjena. Svi ovi podaci bacaju osnovanu sumnju da je karalska civilizacija mnogo starija nego što se do sada mislilo.

Derinkuju
Derinkuju

Derinkuju. Kapadokija u Turskoj poznata je po pećinama u kojima ljudi i danas žive. To su čitava sela, sada već turistička atrakcija. U tom istom rejonu, u selu Derinkuju, 1963. godine meštanin je renovirao podrum kuće. Ništa neobično, međutim, iznenadio ga je dotok svežeg vazduha iza zida koji je počeo da ruši, a sve se nalazi pod zemljom. Počeo je da ruši kamen po kamen, i pred njim se najednom našao veliki hodnik koji je vodio dalje. Obratio se mesnim službama koje su otkrile – podzemni grad!

Derinkuju
Derinkuju

U čitavom svetu, ne samo u Kapadokiji, koja je poznata po podzemnim staništima, nema većeg naselja. Na dubini od 65 metara i manje, nalazili su se stanovi za porodice, na osam podzemnih spratova. Sve je povezano mrežom hodnika, infrastruktura je tako dobra da godinama nisu morali da izlaze na površinu, a sistem ventilacije je fascinantan. Naravno, tu je i nekoliko lažnih izlaza, za svaki slučaj. Voda je takođe bila dostupna i onima koji su živeli na najvećoj dubini. U ovom podzemnom gradu postojale su crkva, škola, skladišta s namirnicama, mlinovi, čak i štale i obori za stoku. Sve u svemu, u gradu je moglo lagodno da živi oko 20.000 ljudi.

Derinkuju
Derinkuju

Postoje dve pretpostavke o starosti grada. Po prvoj, nastao je između 8. i 7. veka p.n.e, i osnovali su ga zoroastristi, poklonici vatre. Potvrde se nalaze u starosti pojedinog kamenja u pozemnom gradu, kao i ognjištâ koja nisu bila u domovima već više kao oltari na čvorištima hodnika, a i u svetim spisima zoroastrista govori se o velikom podzemnom gradu. Po drugoj pretpostavci, grad su osnovali progonjeni hrišćani bežeći prvo od mnogobožaca, a kasnije od muslimana. Tome u prilog ide crkva koja postoji u gradu, kao i simbol ribe. Ako bi druga pretpostavka bila tačna, grad je nastao u 4. ili 5. veku. Mnogi su skloni uzimanju u obzir i jedne i druge pretpostavke, naime, da su ga osnovali zoroastristi, a kasnije koristili i prvi hrišćani. Do kada je bio naseljen, nema ni približnih pretpostavki.

Grad se, iako otvoren za turističke posete, uveliko istražuje. Mnogi veruju da postoji još nekoliko spratova u dubinu.

Hatra
Hatra

Hatra. Prva prestonica arapskog kraljevstva bio je drevni grad Hatra. Osnovala su ga drevna arapska plemena u 3. veku p.n.e. u nekadašnjoj Mesopotamiji. Zidovi su mu bili toliko debeli da je dugo odolevao i rimskim pokušajima osvajanja. Najveći značaj Hatra je imala u vreme Partskog carstva, ali se na građevinama ogledaju uticaji svih kultura koje su prolazile ovim područjem: mesopotamski, starogrčki, partski, starosirijski, arapski, rimski… Hatra je bila razorena za vreme persijske dinastije Sasanida u 3. veku. Danas je Hatra u ruševinama, i preti joj velika opasnost od pljačkanja i potpunog uništenja. Tokom Iračkog rata, na samo 1 km od Hatre, bila je stacionirana američka vojska.

Taksila
Taksila

Taksila. Od svih drevnih gradova na ovom spisku, Taksila je verovatno pretrpela najveće kulturološke promene. Ne zna se kad je nastala, ali je pouzdano bila prestonica drevnog indijskog naroda Gandhar. Danas se nalazi na severozapadu Pakistana. Grad je prvi put pomenut u istorijskim spisima kad ga je zauzeo persijski car Darije 518. godine p.n.e. Mnogi osvajači su se smenjivali u Teksili do 5. veka, kad su je konačno uništili Huni. U ruševinama ovog drevnog grada i danas su vidni ostaci zoroastrijskih, hindu, budističkih i helenističkih hramova.

 

Veliki Zimbabve
Veliki Zimbabve

Veliki Zimbabve. Do „otkrića“ ruševina Velikog Zimbabvea smatralo se da su u Africi gradove imali samo Stari Grci, Rimljani i Arapi. Međutim, ovaj grad, nastao u 12. veku p.n.e, bio je kulturni centar predaka naroda Bantu. U njemu je živelo oko 18.000 ljudi. Ne zna se razlog njegovog nestanka, ali se pretpostavlja da je grad trajao oko tri veka.

Hatusa
Hatusa

Hatusa. Hetitska prestonica nastala je u 17. veku p.n.e. Nestala je kad i Hetitsko carstvo, oko 600 godina posle osnivanja. U to vreme s istorijske pozornice nestali su brojni gradovi iz bronzanog doba u Maloj Aziji i istočnom Sredozemlju. Glinene tablice iz Hetuse pomogle su da se rastumače hetitski jezik i pismo, pre hijeroglifa u Egiptu. Na osnovu istraživanja zaključak je da hetitski jezik pripada indoevropskoj grupi jezika, i da je mnogo bliži grčkom i latinskom nego sakskritu i farsiju (staropersijskom).

Sanči
Sanči

Sanči. Drevni grad Sanči bio je vrlo značajan tokom 1.500 godina. Trajao je od 3. veka p.n.e. do 12. veka, kad je budizmu značajno opao uticaj u Indiji. I pre nego što je grad sasvim napušten, već je bilo dosta hinduističkih spomenika u okolini, mada je ovo mesto bilo pre svega budistički grad. Od 13. veka malo po malo neprestano je propadao okružen džunglom, dok ga jedan engleski oficir i istoričar amater 1818. godine nije opisao i „predstavio“ zapadnom svetu. Rezultat „otkrića“ bilo je pustošenje grada od arheologa amatera sve do 1881. godine, kad je stavljen pod zaštitu. Početkom 20. veka počela je obnova. Danas je u blizini ovog lokaliteta istoimeno selo koje posećuju budisti iz celog sveta.

Podeli s drugima