Doris Lesing

Starenje. Roman, podeljen na pet celina. Crna, crvena, žuta i plava beležnica. Skelet ili okvir, „Slobodne žene“. Zlatna beležnica. I glavna junakinja: Ana Vulf

Dario Stajić

„Dve žene se poljubiše i rastadoše.“

Doris Lesing opisuje „intelektualnu i moralnu klimu“ jedne epohe. Sredina XX veka iz ženske perspektive. Levičarske, komunističke, komunističke-razočarane perspektive. Engleska = Velika Britanija. „Sistem“, ipak, kao i danas, „identičan od Urala do Jugoslavije, od Minesote do Mančestera“.

Nedostaje spektakl. To dolazi tek kasnije, sa Guyom Debordom. Posle ove knjige. Dugi, žensko-muški dijalozi. Nadmudrivanje. Gerhard Schröder tvrdi u knjizi: „Jasne reči“ (2014) da se levica bori za novi i bolji svet, a desnica da očuva mir između klanova. Po Doris, slobodno tumačenje, levica se bori za slobodan i besplatan seks, a desnica da „Tom i Dik i Hari… spavaju sa nekom od ženinih prijateljica… pored toliko drugih.“ Sve u okviru kraljevske porodice.

„…kako da se postavimo prema ovim događajima, Jugoslaviji…“? Da li da nam pošalju novoga Tita ili novoga Dražu? Ili i jednoga i drugoga, istovremeno.

Doris čita novine. Doris lomi klišee. Nestrpljiva je. „Spustio je ruku i počeo da se nadražuje.“ Doris zna da će muškarci, “ od Urala do Jugoslavije, od Minesote do Mančestera“, uvek da ostanu isti.

Doris ulazi u svoje junake, ulazi u svoj roman. Izlazi iz sebe. Muči se s romanom, junacima. Muči se sa samom sobom. „Nikad u životu nije bila toliko besna“ (str. 483). I bolesna. I usamljena. „Ako sam se vratila na pastiše, vreme je da završim.“ (str. 501) Pomerena stvarnost.

„Neka me đavo odnese ako mogu da shvatim kako muškarac može imati zdrav odnos prema seksu, a da istovremeno ne može da govori ni o čemu, osim o sisićima, o trpanju i nabijanju i tako dalje. Nije ni čudo što svi Amerikanci imaju problema sa seksualnim životom.“

Doris je antifeministkinja i feministkinja istovremeno. Muško-žensko. „Hvala Bogu da je tako“ (str. 609).

Podeli s drugima